Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-744/04 («Sani» d.o.o. Export-Import Jablanica)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-744/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP-744/04, rješavajući apelaciju «Sani» d.o.o. Export-Import Jablanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Sani» d.o.o. Export- Import Jablanica, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-393/03 od 10. juna 2004.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Sani» d.o.o. Export-Import Jablanica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjica, podnio je, 23. avgusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-393/03 od 10. juna 2004. godine.

2. Rješenjem Poreske uprave, Kantonalni ured Mostar, broj UP-10-7/01-15-1-550/02 od 5. aprila 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15- 908/02 od 22. novembra 2002. godine, naloženo je apelantu da izvrši uplatu poreza na promet usluga za 2000. godinu u iznosu od 3.088,62 KM, uplatu poreza na promet proizvoda iz TB2 za 2000. godinu u iznosu od 6.546,87 KM, uplatu poreza na promet proizvoda iz TB 2 za 2001. godinu u iznosu od 31. 027,60 KM i uplatu zateznih kamata za 2001. godinu u iznosu od 3. 945,72 KM.

3. Apelant je, protiv navedenog rješenja Federalnog ministarstva finansija, koje je konačno u upravnom postupku, pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je presudom, broj U- 393/03 od 10. juna 2004. godine, odbio tužbu apelanta, kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Vrhovni sud navodi da su neosnovani tužbeni prigovori apelanta, te da su i osporeno rješenje Federalnog ministarstva finansija i prvostepeno rješenje doneseni na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primjenjeno materijalno pravo.

4. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da su u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđena njegova ustavna prava: pravo na pravičan postupak iz člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II.3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. U skladu sa sopstvenom jurisprudencijom, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti, broj AP-669/03, od 17. marta 2004. godine, AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i AP-1094/05 od 18. maja 2005. godine i X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), Ustavni sud zaključuje da se apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana 6. Evropske konvencije u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva. Ustavni sud smatra da je ova odredba primjenjiva u slučajevima u kojima se radi o «građanskim pravima ili obavezama», a ne, kao što je to u apelantovom slučaju, obavezama koje proizilaze iz javnog prava. Slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

7. Pored navedenog; Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga) od strane redovnih sudova i organa uprave, već da je to zadatak upravo tih sudova i organa uprave.

8. Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt (vidi odluku Ustavnog suda, U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-744/04 («Sani» d.o.o. Export-Import… | Sudska praksa | Aktio