Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/05 (P. M.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1163/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Predraga Maleševića, u predmetu broj AP-1163/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Maleševića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl- 19/01 od 30. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Malešević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mrkonjić Grada, podnio je, 10. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu; Vrhovni sud), broj Uvl-19/01 od 30. marta 2005. godine.

2. Sekretarijat za poslove uprave Opštine Mrkonjić Grad je rješenjem, broj 03/9-UP-I- 372-113/99 od 21. oktobra 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 01-372-612/99 od 27. decembra 1999. godine, utvrdio da apelantu ne pripada pravo da nastavi korištenje stana u Ulici Sime Šolaje bb, u Mrkonjić Gradu, nakon smrti ranijeg nosioca stanarskog prava. Apelant je protiv drugostepenog rješenja tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom.

3. Vrhovni sud je presudom, broj U-205/00 od 27. marta 2001. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu u upravnom sporu. Apelant je, 16. maja 2001. godine, Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude tog suda od 27. marta 2001. godine.

4. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-19/01 od 30. marta 2001. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Prema praksi Ustavnog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje presude se, u principu, ne smatra efektivnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, U-205/00 od 27. marta 2001. godine. S obzirom da je apelant zahtjev za vanredno preispitivanje presude podnio 16. maja 2001. godine, presudu Vrhovnog suda od 27. marta 2001. godine, je primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Vrhovnog suda od 27. marta 2001. godine.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/05 (P. M.) | Sudska praksa | Aktio