Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-991/04 (Z. P.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-991/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP-991/04, rješavajući apelaciju Zdravka Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Petrovića, podnesena zbog toga što Društveni fond Penzijskog i invalidskog osiguranja Sarajevo – Filijala Tuzla nije donio odluku o njegovom zahtjevu za donošenje stalnog rješenja o penzionisanju, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tobuta, opština Lopare, podnio je, 10. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Društveni fond Penzijskog i invalidskog osiguranja Sarajevo – Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: Fond PIO) nije donio odluku o njegovom zahtjevu, podnesenom 24. novembra 2003. godine, za donošenje stalnog rješenja o penzionisanju.

2. Privremenim rješenjem Fonda PIO, broj 1810-2954/91-1 od 5. avgusta 1991. godine, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju i navedeno da će konačno rješenje biti doneseno, kada budu pribavljeni svi potrebni podaci. Apelant je, 24. novembra 2003. godine, podnio zahtjev Fondu PIO, u kome je tražio da se donese stalno rješenje o njegovom penzionisanju. Međutim, Fond PIO još nije donio nikakvu odluku o njegovom zahtjevu.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glase:

«1). Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4). Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(15). apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»

4. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

5. U konkretnom slučaju, nakon što u zakonskom roku nije donesena odluka o apelantovom zahtjevu, apelant je trebalo da, prema članu 243. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 48/99), podnese žalbu nadležnom drugostepenom organu uprave, kao da je njegov zahtjev odbijen. U slučaju da se podnese žalba predviđena članom

243. Zakona o upravnom postupku, te ukoliko drugostepeni organ uprave utvrdi da nisu opravdani razlozi zbog kojih prvostepeni organ uprave nije donio rješenje u zakonom predviđenom roku, drugostepeni organ uprave će, prema stanju spisa, sam riješiti predmet i donijeti svoje rješenje, ili će sam provesti upravni postupak i donijeti rješenje. Dakle žalba iz člana 243. Zakona o upravnom postupku, kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku, predstavlja efektivni pravni lijek i isti se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-991/04 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio