Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-138/01 (M.D.)
Odluka donesena 27. 06. 2003.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-138/01
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. D., iz Zavidovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-324/01 od 3. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je 4. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-324/01 od 3. oktobra 2001. godine.
2. Općinski sud u Zavidovićima je, 24. maja 2000. godine, u krivičnom predmetu po tužbi apelanta protiv okrivljenih M. J., S. J. i E. J. zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja iz člana 339. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, donio rješenje broj K-368/97 kojim se obustavlja krivični postupak protiv okrivljenih.Općinski sud je riješio da je konkretno krivično djelo obuhvaćeno Zakonom o amnestiji («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 48/99), koji je stupio na snagu 11. decembra 1999. godine.
3. U podnesenoj apelaciji apelant predlaže ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-324/01 od 3. oktobra 2001. godine i svih rješenja koja su njemu prethodila (rješenje Općinskog suda u Zavidovićima broj K-368/97 od 24. maja 2000. godine, rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-223/00 od 8. novembra 2000. godine i rješenje Općinskog suda u Zavidovićima broj K-368/97 od 6. aprila 2001. godine). Apelant ukazuje na konkretne povrede postupka, smatrajući da je krivični postupak svjesno odugovlačen, te da u postupku nije postupano u skladu sa zakonom.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine:
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud Bosne i Hercegovine također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
U smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«(...)
3. Na listu predmeta...neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)
(3.) ako je protekao rok za podnošenje.»
5. Kantonalni sud u Zenici donio je, 8. novembra 2000. godine, rješenje broj Kž-223/00 kojim se odbija kao neosnovana apelantova žalba. Također, zbog nepostojanja zakonskih uvjeta, apelantov zahtjev za ponavljanje postupka odbačen je rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima broj K- 368/97 od 6. aprila 2001. godine. Kantonalni sud u Zenici, rješavajući o žalbi apelanta protiv navedenog rješenja od 6. aprila 2001. godine, rješenjem broj Kž-324/01 od 3. oktobra 2001. godine, odbio je apelantovu žalbu kao neosnovanu.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku u činjeničnom i u pravnom pogledu. Kako je u konkretnom predmetu korišten zahtjev za ponavljanje postupka, koji je zbog nepostojanja zakonskih uvjeta odbačen, konačna odluka koja je, po članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda relevantna za Ustavni sud, je rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-223/00 od 8. novembra 2000. godine.
7. Pošto je apelant podnio Ustavnom sudu apelaciju 4. decembra 2001. godine, a rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-223/00 od 8. novembra 2000. godine primio 5. decembra 2000. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno.
8. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavlja apelacija koja nije podnesena u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 138/01 27. juna 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić