Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-228/04 (Udruženje porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo)
Odluka donesena 23. 09. 2005.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-228/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i Constance Grewe, na sjednici održanoj 23. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP 228/04, rješavajući apelacije Udruženja porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 6, 12 i 13, člana 20 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo u dijelu u kom je podnesena u ime sljedećih nestalih lica: Todor Gogić, Stana Kravljača, Jovo Vasković, Darinka Pržulj, Siniša Starčević, Milanko Radović, Nataša Ponjević, Jovo Košarac, Goran Koprivica, Slobodan Odžaković, Dane Muharemović, Mirko Savić i Rosa Savić, jer se radi o pitanju o kom je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo u dijelu u kom je podnesena u ime sljedećih nestalih lica: Nenad Delić, Predrag Gojković, Boško Knežević, Ratomir Lutovac, Jovo Arsenijević, Staka Popović i Božo Mandić, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa istovjetnim zahtjevom, pokrenut prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Udruženja porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo u dijelu u kom su podnesene u ime sljedećih nestalih lica: Mitar Janjić, Persa Golijanin, Milenko Gavrilović, Trivko Božić, Trivo Guslov, Novo Drašković, Dragan Zelić, Dragan Janković, Pero Kuzmanović, Aleksandar Marić, Slobodan Matić, Radoje Marinković, Božo Ninković, Duško Ninković, Jovo Ninković, Novica Ninčić, Milan Nišić, Nedeljko Odžaković, Čedo Popović, Novica Ponjarac, Vojko Radović, Manojlo Radojičić, Uroš Rakanović, Vukašin Tuzić, Mato Ćeranić, Novo Šipovac,
Rajko Škerović, Ostoja Šoja, Vojin Vuković, Savka Damjanović, Slavko Damjanović, Stevo Drakulić, Nedeljko Živković, Novica Jugović, Pero Pikulić, Rajko Radović, Stevan Radović, Milivoje Hršum, Dušan Tešić, Milenko Čarapić, Vojislav Čangalović, Rade Škiljević i Slobodan Škiljević, jer su apelanti propustili da u ostavljenom roku dopune/preciziraju apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje porodica nestalih lica Istočno Sarajevo i Gradska organizacija logoraša Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Slavko Jovičić, podnijeli su 24. februara 2004. godine dvije odvojene apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nestanka srpskih civila tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ove apelacije su registrovane u Ustavnom sudu pod poslovnim brojevima AP 228/04 i AP 245/04.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka broj AP 228/04. Spojene su apelacije br. AP 228/04 i AP 245/04.
Dopustivost prema članu 16 stav 4 tačka 6 Pravila Ustavnog suda
3. U predmetu broj AP 228/04, apelanti su naveli sljedeća lica srpske nacionalnosti za koja se tvrdi da su nestala tokom rata u Bosni i Hercegovini, i to: Todor Gogić, Stana Kravljača, Jovo Vasković, Darinka Pržulj, Siniša Starčević, Milanko Radović, Nataša Ponjević, Jovo Košarac, Goran Koprivica, Slobodan Odžaković, Dane Muharemović, Mirko Savić i Rosa Savić. Ova lica već su obuhvaćena u pojedinačnim apelacijama, koje su u Ustavnom sudu registrovane pod sljedećim poslovnim brojevima: AP 230/04, AP 232/04, AP 233/04, AP 234/04, AP 235/04, AP 236/04, AP 237/04, AP 239/04, AP 240/04, AP 241/04, AP 242/04 i AP 243/04. Apelacije pod navedenim poslovnim brojevima spojene su u jedinstven predmet broj AP 129/04, u kom je Ustavni sud već donio odluku 27. maja 2005. godine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 6 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 4 tačka 6 Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje“.
5. S obzirom na nespornu činjenicu da je o apelacijama koje su podnijeli članovi porodica navedenih nestalih lica Ustavni sud već odlučio u svojoj odluci broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine, proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
6. Shodno odredbi člana 16 stav 4 tačka 6 Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Dopustivost prema članu 16 stav 4 tačka 12 Pravila Ustavnog suda
7. U predmetu broj AP 228/04 apelanti su, pored već navedenih lica u ovoj odluci, naveli i sljedeća lica, i to: Nenad Delić, Predrag Gojković, Boško Knežević, Ratomir Lutovac, Jovo Arsenijević, Staka Popović i Božo Mandić, u vezi sa kojima je naglašeno da je prethodno podnesena apelacija Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu dok je Dom još bio u funkciji, tj. 29. decembra 2003. godine.
8. Polazeći od navoda apelanta u odnosu na ova nestala lica, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, zatražena je informacija o tome da li je pokrenut postupak sa istovjetnim zahtjevom pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.
9. Utvrđeno je da je u ime ovih nestalih lica 29. decembra 2003. godine, podnesen istovjetan zahtjev – aplikacija Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, da su predmeti registrovani pod sljedećim poslovnim brojevima: CH/03/15114-P, CH/03/15110-P, CH/03/15112-P, CH/03/15111-P, CH/03/15115-P, CH/03/15107-P, CH/03/15113-P i CH/03/15108-P, te da još nije donesena odluka.
10. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 12 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16 stav 4 tačka 12 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od sljedećih slučajeva: 12. apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;»
11. U slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda, br. U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine).
12. Shodno odredbi člana 16 stav 4 tačka 12 Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ako je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa istovjetnim zahtjevom, prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu.
Dopustivost po članu 16 stav 4 tačka 13 Pravila Ustavnog suda
13. U predmetu broj AP-228/04 apelanti su, pored lica koja su već navedena u ovoj odluci, podnijeli apelaciju i u ime sljedećih lica srpske nacionalnosti za koja se tvrdi da su nestala tokom rata u Bosni i Hercegovini i to: Mitar Janjić, Persa Golijanin, Milenko Gavrilović, Trivko Božić, Trivo Guslov, Novo Drašković, Dragan Zelić, Dragan Janković, Pero Kuzmanović, Aleksandar Marić, Slobodan Matić, Radoje Marinković, Božo Ninković, Duško Ninković, Jovo Ninković, Novica Ninčić, Milan Nišić, Nedeljko Odžaković, Čedo Popović, Novica Ponjarac, Vojko Radović, Manojlo Radojičić, Uroš Rakanović, Vukašin Tuzić, Mato Ćeranić i Novo Šipovac. Pored ovih lica, u apelaciji su navedena i sljedeća lica koja se ponovo navode i u predmetu broj AP-245/04, i to: Rajko Škerović, Ostoja Šoja, Vojin Vuković, Savka Damjanović, Slavko Damjanović, Stevo Drakulić, Nedeljko Živković, Novica Jugović, Pero Pikulić, Rajko Radović, Stevan Radović, Milivoje Hršum, Dušan Tešić, Milenko Čarapić, Vojislav Čangalović, Rade Škiljević i Slobodan Škiljević. Za ova lica je navedeno da su tokom rata u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u logoru „Viktor Bubanj“ bili zarobljeni srpski civili, koji su nestali i kojima se gubi svaki trag. Kao dokaz apelanti se pozivaju na „žive svjedoke“, te knjigu „Odjeci Sarajevskog bubnja“ autora Jove Savića, takođe logoraša. Apelanti nisu naveli imena članova porodice u ime kojih se podnosi apelacija, niti su za lica za koja se tvrdi da su nestala priložili potvrde organizacije nadležne za traženje nestalih lica iz koje bi bilo vidljivo da su lica prijavljena kao nestala, te da je otvoren postupak njihovog traženja.
14. Budući da apelacije u ovom dijelu nisu sadržavale elemente iz člana 19 stav 2 tač. 3 i 5 Pravila Ustavnog suda, od apelanata je zatraženo da dopune/preciziraju apelaciju. U zahtjevu za dopunu/preciziranje apelacije Ustavni sud je naglasio da Zakon o nestalim licima („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 50/04) u članu 2 stav 1 nestalo lice definiše kao: „lice o kom porodica nema nikakvih vijesti i/ili je prijavljeno na osnovu pouzdanih informacija kao nestalo lice usljed oružanog sukoba koji se desio na području bivše SFRJ“, dok član 2 stav 2 istog zakona kao članove porodice nestalog lica navodi: „dijete rođeno u braku ili van braka, usvojeno dijete, kao i pastorče koje je nestalo lice izdržavalo, bračni ili vanbračni partner, roditelji (očuh, maćeha), usvojilac, sestra i brat nestalog lica koje je nestalo lice izdržavalo“. Član 3 Zakona o nestalim licima propisuje pravo članovima porodice nestalog lica da saznaju za sudbinu nestalog člana svoje porodice, dok član 4 istog zakona navodi nadležne organe na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini koji su obavezni da pruže informacije porodicama čiji su članovi nestali.
15. Shodno tome, od apelanta je traženo da apelacije dopune/preciziraju tako da ih podnesu članovi porodica lica za koja se tvrdi da su nestala, ili da oni daju punomoć njihovoj organizaciji da u njihovo ime može da podnese apelaciju Ustavnom sudu zbog nestanka članova njihovih porodica. Sem toga, od apelanata je zahtijevano da prilože potvrde Međunarodnog komiteta Crvenog krsta ili nadležne komisije za traženje nestalih lica iz kojih je vidljivo da je prijavljen nestanak i da je otvoren proces traženja za lica za koja se tvrdi da su nestala.
16. Zahtjeve za dopunu/preciziranje apelacija apelanti su primili 5. i 11. jula 2005. godine. Međutim, u ostavljenom roku od 15 dana, koji je istekao 20. i 26. jula 2005. godine, apelanti nisu dopunili/precizirali apelacije kako je to od njih zahtijevano.
17. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacija u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 13 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 4 tačka 13 Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od sljedećih slučajeva: 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;“
18. Shodno odredbama člana 16 stav 4 tačka 13 i člana 20 stav 2 Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
19. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 4 tač. 6, 12 i 13 i člana 20 Pravila Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovine, te ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić