Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6/01 (G. K.)
Odluka donesena 27. 06. 2003.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6/01
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija G. K., iz Sarajeva, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U 86/00 od 14. juna 2000. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-18/00 od 14. decembra 2000. godine zbog neblagovremenosti.
OBRAZLOŽENJE
1. G. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 7. februara 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U 86/00 od 14. juna 2000. godine i protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-18/00 od 14. decembra 2000. godine.
2. Ispitujući dopustivost apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima također apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
3. Člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.»
4. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku u činjeničnom i pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje dr. zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
5. S obzirom da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima već bio na snazi (23. mart 2000. godine) u trenutku kada je apelantica podnijela zahtjev za preispitivanje presude (7. augusta 2000. godine), te da apelantica nije ispunila formalne uvjete za podnošenje tog zahtjeva, rješenje Vrhovnog suda od 14. decembra 2000. godine ne može se smatrati konačnim odlučenjem. Konačna odluka u predmetnom slučaju je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 86/00 od 14. juna 2000. godine. Ovo rješenje apelantica je primila prije 7. augusta 2000. godine, kada je zahtjev podnesen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, u konkretnom slučaju, apelantica nije ispoštovala vremenski rok od 60 dana za podnošenje apelacije.
6. Na osnovu izloženog riješeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
7. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatiđža Hađžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru i prof. dr. Ćazim Sadiković.
AP 6/01 26. juna 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić