Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1925/05 (N. B.)

Odluka donesena 13. 10. 2005.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1925/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 10. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i podpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-1925/05, rješavajući zahtjev Nazifa Bajramovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Nazifa Bajramovića za donošenje privremene mjere.

Zabranjuje se svako dalje rušenje nekretnina na zemljištu označenom kao k.č. broj 789/2, zv. kućište, kuća i dvorište u površini od 109 m2, K.O. Prnjavor (stari broj 14/7 Zk.ul broj 1183 K.O. Prnjavor), kao i svako dalje fizičko raspolaganje sa navedenim nekretninama. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nazif Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prnjavora, podnio je, 14. septembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

249/00. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio zabranu svakog daljnjeg rušenja nekretnina na zemljištu označenom kao k.č. broj 789/02, zv kućište, kuća i dvorište u površini 109 m2, k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 zk ul broj 1183 k.o. Pnjavor), kao i daljnjeg raspolaganja istim od strane Gorana Debeljaka do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelantov otac, Avdaga Bajramović je, 22. juna 1994. godine, sa Ljubomirom Pavlovićem i Vladom Nunićem zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina označenih kao k.č. broj 789/2, zv. kućište, kuća i dvorište u površini 109 m2, k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 zk. ul. broj 1183 iste k.o.) ovjeren kod Osnovnog suda, OV broj 1244/94 od 23. juna 1994. godine, po cijeni od 2000 dinara, koju su Ljubomir Pavlović i Vlado Nunić isplatili Avdagi Bajramoviću. Nakon zaključenja navedenog ugovora Ljubomir Pavlović je svoj dio kupljenih nekretnina od ½ dijela prenio ugovorom na Nedeljka Pavlovića.

3. Nakon zaključenja navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnina, otac podnosioca apelacije je umro, te su njegovi zakonski nasljednici Habiba Bajramović (supruga), Nermin Bajramović i apelant, 9. maja 2000. godine, podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi utvrđivanja pravne nevažnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina protiv tuženih Ljubomira Pavlovića, Vlade Nunića i Nedeljka Pavlovića.

4. U međuvremenu su Vlado Nunić i Nedeljko Pavlović navedene nekretnine iz pomenutog ugovora prodali Goranu Debeljaku, koji je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta 2001. godine, radi utvrđenja vlasništva i predaje navedenih nekretnina u posjed. Osnovni sud je usvojio tužbeni zahtjev Gorana Debeljaka i donio presudu, broj P-172/01 od 28. decembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1395/02 od 20. jula 2004. godine.

5. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju, broj I-145/04 od 22. novembra 2004. godine, kojim je određeno izvršenje protiv apelanta, koji je u svome posjedu držao navedene nekretnine, ispražnjenjem od lica i stvari i predajom navedenih nekretnina Goranu Debeljaku. Apelant je uložio prigovor protiv navedenog rješenja i prijedlog za obustavu postupka izvršenja sve dok se pravosnažno ne okonča parnični postupak P-249/00. Osnovni sud je odbio prigovor i nije uvažio prijedlog za obustavu izvršenja, tako da je apelant iseljen iz kuće i udaljen sa predmetnih nekretnina sudskim putem.

6. Osnovni sud je nakon četiri godine od prijema tužbe u predmetu P-249/00 zakazao pripremno ročište za 22. septembar 2004. godine, na kom ročištu je doneseno rješenje da se rasprava odlaže na neodređeno vrijeme jer je dostava poziva tuženim bila neuredna.

7. U međuvremenu je apelant pismenim podneskom od 2. januara 2005. godine proširio svoju tužbu i na Gorana Debeljaka. Pripremno ročište u ovom predmetu je zakazano za 26. oktobar 2005. godine.

8. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je nedonošenjem presude u predmetu P-249/00 Osnovni sud povrijedio njegova ustavna prava i to: pravo na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićen članom II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Goranu Debeljaku zabranu svakog daljnjeg rušenja nekretnina na zemljištu označenom kao k.č. broj 789/02, zv kućište, kuća i dvorište u površini 109 m2, k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 zk ul broj 1183 iste k.o.) kao i daljnjeg raspolaganja istim do donošenja odluke o apelaciji. Apelant ističe da se sa suprugom i četvero djece sklonio na tavan kuće svoje majke, gdje ne postoje nikakvi uslovi za smještaj.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

11. U konkretnom slučaju je očigledno da okolnosti ovog slučaja ozbiljno pokreću pitanje moguće povrede apelantovih ustavnih prava, prije svega, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. Evropske konvencije, posebno pitanje razumanog roka i pristupa sudu kao elemenata ovog ustavnog prava. Ovakav zaključak se donosi na osnovu činjenice da je postupak po zahtjevu apelanta za poništenje spornog kupoprodajnog ugovora, još uvijek u početnoj fazi, jer je pripremno ročište zakazano za 26. oktobar 2005. godine, iako je tužba podnesena 9. maja 2000. godine, a da okolnosti slučaja ne ukazuju da je predmet, činjenično i pravno toliko složen, da bi iziskivao tako dug pravni postupak za njegovo rješavanje, posebno imajući u vidu da je parnica po zahtjevu Gorana Debeljaka, pred istim sudom okončana u znatno kraćem roku.

12. Ustavni sud ističe da je pravna valjanost kupoprodajnog ugovora zaključenog između pravnog prednika apelanta i pravnih prednika Gorana Debeljaka, po ocjeni Ustavnog suda prethodno pitanje, u odnosu na pitanje pravne valjanosti kupoprodajnog ugovora koji je Goran Debeljak zaključio s Nedeljkom Pavlovićem i Vladom Nunićem. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud propustio da prethodno riješi to prethodno pitanje, a da je riješio tužbeni zahtjev Gorana Debeljaka radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed spornih nekretnina u roku od godinu dana, te da je na osnovu prijedloga za izvršenje deposedirao apelanta koji je u svom posjedu držao navedene nekretnine.

13. Ustavni sud napominje da se apelantima mora osigurati uživanje ustavnih prava, kao i njihova efektivna sudska zaštita u slučaju kada prijeti realna opasnost od povrede Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenim pravima. Ova zaštita podrazumijeva i efektivno zaustavljanje svake prijetnje od strane državnih organa, prije svega, u slučajevima u kojima državni organi postupaju proizvoljno, ili na način da krše ustavna prava. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da državni organi moraju postupati u skladu sa zakonima, jer je to jedan od osnovnih principa pravne države i principa podjele vlasti u državi prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. I konačno, to postupanje mora biti u razumnom roku kako se ne bi nepotrebno odugovlačilo donošenje konačne odluke o apelantovom pravu i time ugrozilo ostvarivanje njegovih ustavnih prava.

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da eventualno omogućavanje daljnjeg raspolaganja spornim nekretninama od strane Gorana Debeljaka, uključujući i njihovo daljnje rušenje, a da se nije odlučilo meritorno i konačno o zahtjevu apelanta za poništenje kupoprodajnog ugovora zaključenog između apelantovog pravnog prednika i pravnih prednika Gorana Debeljaka, kao o prethodnom pitanju za rješenje cjelokupnog slučaja, pogađa, pravno i faktički, apelanta i prijeti da dovede do neotklonjive štete. S druge strane, Ustavni sud napominje da ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u sudskom postupku mora biti u skladu sa zakonom i ne smije da bude na štetu prava drugih osoba, jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, Ustavni sud smatra da bi, zbog faktičkne nemogućnosti pristupa sudu i neblagovremenosti donošenja odluke o tužbenom zahtjevu apelanta za poništenje spornog kupoprodajnog ugovora, a omogućavanjem raspolaganja spornim nekretninama od strane tuženog, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice za apelanta. Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj sprječavanja ili ograničavanja buduće štete.

15. Ovo su dovoljni razlozi da Ustavni sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da, do donošenja meritorne odluke, donese privremenu mjeru kojom se Goranu Debeljaku privremeno zabranjuje raspolaganje spornim nekretninama i njihovo daljnje rušenje. To stoga što Ustavni sud smatra da bi daljnjim rušenjem i raspolaganjem spornim nekretninama od strane Gorana Debeljaka mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.

16. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

17. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno dejstvo do donošenja konačne odluke o apelaciji ili dok Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1925/05 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio