Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1936/05 (Žarateks d.o.o ( Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1936/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine u predmetu broj AP-1936/05, rješavajući zahtjev Žarateks d.o.o za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Žarateks d.o.o za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarateks d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), koga zastupa Borislav Stojaković, advokat iz Brčko Distrikta, podnio je, 19. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Rev-30/04 od 22. augusta 2005. godine, presude Apelacionog suda, broj Pž-
28/04 od 30. septembra 2004. godine, i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Ps-9/03 od 19. maja 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio tuženom preduzeću ODP «Merkur» da položi u depozit suda novčani iznos od 70.364,94 KM.
2. Apelant je, kao zakupac, sa ODP «Merkur» iz Brčko Distrikta (u daljnjem rekstu: zakupodavac), 19. decembra 2001. godine, zaključio ugovor o poslovno tehničkoj saradnji, a koji po svojoj prirodi ima elemente ugovora o zakupu. Tim ugovorom je zakupodavac dao apelantu u zakup određeni skladišni prostor na korištenje.
3. Apelant je, 1. juna 2002. godine, sa istim zakupodavcem zaključio novi ugovor o istom predmetu. Ovaj novi ugovor je zaključen u skladu sa Odlukama Supervizora za Brčko Distrikt, Odlukama Gradonačelnika Brčko Distrikta, te odobren od strane Vlade Brčko Distrikta. Prema članu 7. navedenog Ugovora zakupodavac nema obavezu povrata uloženih sredstava i drugih troškova koje je imao zakupac, osim ako aneksom ugovora, koji u stvari nikad nije zaključen, ne bude drukčije dogovoreno.
4. Apelant je izvršio sanaciju spornog objekta, koji je bio predmet navedenog ugovora, a koja je po predračunu iznosila 70.364,95 KM, pa je pokrenuo parnični postupak potražujući od zakupodavca navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom i naknadom troškova.
5. Presudom Osnovnog suda, broj Ps-9/03 od 19. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Pž-28/04 od 30. septembra 2004. godine, tužbeni zahtjev apelanta-zakupca je odbijen u cjelosti kao neosnovan. Sudovi su obrazložili svoju odluku tako da su parnične stranke, nakon zaključenja prvobitnog ugovora, 1. juna 2002. godine, zaključili novi ugovor u kome je jasno stajalo da zakupodavac nema obavezu povrata uloženih sredstava ili drugih troškova koje je imao zakupac, pošto nikad nije zaključen aneks na novi ugovor kojim bi ta obaveza bila ugovorena. Odluke sudova se zasnivaju na nedvosmisleno izraženoj volji stranaka i adekvatnoj primjeni relevantnih pravnih propisa iz oblasti obligacionog prava.. Čak i da su te obaveze među strankama bile ugovorene, navodi se u obrazloženju drugostepene presude, one se ne bi mogle izvršiti bez saglasnosti nadležnog Odjeljenja Vlade Brčko Distrikta, pošto tuženi nije ovlašten da raspolaže imovinom, koja je predmet ugovora, a koja je u vlasništvu Brčko Distrikta.
6. Presudom Apelacionog suda, broj Rev-30/04 od 22. augusta 2005. godine, revizija apelanta u konkretnom sporu je odbijena, uz prihvatanje svih razloga datih u nižestepenim presudama.
7. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio tuženom zakupodavcu da položi u depozit suda novčani iznos od 70.364,94 KM.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud smatra da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
10. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, apelant nije dostavio nikakve razloge i dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica i koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica. Naime, apelant osim navoda da je zaključen ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, koji ima karakter ugovora o zakupu, nije ničim dokazao da donošenje osporenih odluka o odbijanju njegovih tužbenih zahtjeva za naknadu troškova učinjene sanacije poslovnog prostora predstavlja neotklonjivu štetu, u pogledu eventualnog ostvarivanja njegovih prava na imovinu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić