Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2078/05 (R. M.)

Odluka donesena 13. 10. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2078/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 10. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-2078/05, rješavajući apelaciju Ratka Macanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ratka Macanovića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ratko Macanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, podnio je, 5. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Pvl-34/04 od 26. avgusta 2005. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud carinskim organima zabranio prodaju oduzetog apelantovog vozila marke «VOLKSVAGEN», tip PASSAT, broj šasije WVWZZZ3BZ3E076096, broj motora AVF246254, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Komisije za carinske prekršaje carinske uprave Novi Grad 03/2- broj 483- P-39/04 od 13. jula 2004. godine, apelant i Stojak Daničić oglašeni su krivim za carinski prekršaj iz člana 19. Zakona o carinskim prekršajima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosu od po 5.100,00 KM, a apelantu je na osnovu člana 21. stav 1. istog zakona izrečena zaštitna mjera oduzimanje predmeta i to vozila «VOLKSVAGEN», tip PASSAT, broj šasije WVWZZZ3BZ3E076096, broj motora AVF246254 i okrivljeni su obavezani da plate troškove prekršajnog postupka.

3. Republičke uprava carina Banja Luka je povodom žalbe koju je izjavio apelant protiv prvostepenog rješenja i po službenoj dužnosti donijela rješenje 02/1-2 broj P/II-185/04 od 15. oktobra 2004. godine, kojim je preinačeno rješenje prvostepenog organa u odnosu na apelanta u pravnoj kvalifikaciji djela, tako što je djelo za koje je oglašen krivim okvalifikovano kao carinski prekršaj iz člana 19. u vezi sa članom 5. stav 1. tačka 3. Zakona o carinskim prekršajima, dok je u preostalom dijelu potvrđeno prvostepeno rješenje.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Pvl-34/04 od 26. avgusta 2005. godine, odbio apelantov zahtjev za sudsku zaštitu podnesen protiv rješenja Republičke uprave carina 02/1-2 broj P/II-185/04 od 15. oktobra 2004. godine.

5. Apelant se žali da su u postupku okončanom osporenim rješenjem povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i čl. 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi, prodajom predmetnog vozila od strane carinskih organa za apelanta nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju u ovom trenutku nije moguće spriječiti drugim sredstvima osim izdavanjem privremene mjere. Apelant nije dostavio bilo kakve dokaze u prilog tvrdnji o opravdanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere koju je zatražio od Ustavnog suda.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, apelant osim tvrdnje da bi u slučaju prodaje oduzetog vozila od strane carinskih organa pretrpio nenadoknadivu štetu, ne nudi nikakve druge razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2078/05 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio