Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/04 (I. N.)

Odluka donesena 13. 10. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1061/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović, potpredsjednik, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica, Valerija Galić, sutkinja i Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-

1061/04, rješavajući apelaciju Ismeta Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Nuhanovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-

2257/02 od 6. oktobra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Bećir Kosovac, advokat iz Sarajeva, podnio je, 6. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-2257/02 od 6. oktobra 2004. godine.

2. Rješenjem Općinske službe za boračka pitanja, Općine Novi Grad Sarajevo, broj 04-

560-230/98 od 3. juna 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata-Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata, broj UP-II-04/1-41-258/02 od 9. septembra 2002. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, jer je utvrđen stepen invaliditeta ispod 20%.

3. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijena je tužba apelanta protiv navedenog konačnog upravnog akta.

4. Prema članu 4. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni list SFRJ», br. 31/86, 44/89, 20/90 i 42/92) ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve državne bezbjednosti u ratu, zadobio ranu, ozljedu ili bolest, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma za 20%.

5. U apelaciji je navedeno kako apelant smatra da mu je, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaštićena je postojeća imovina ili posjed. Prema tome, prvo pitanje na koje treba odgovoriti u konkretnom predmetu, je da li je apelant nositelj imovinskih prava ili posjeda zaštićenih navedenim odredbama. Pri tome se moraju uzeti u obzir i odredbe relevantnog zakona, koji se primjenjivao u ovom slučaju.

8. Prava in personam iz domena socijalne politike spadaju pod pojam «imovine» u smislu ustavne zaštite, ukoliko osoba koja traži njihovu zaštitu ima konstituisano takvo pravo i ukoliko imaju novčanu vrijednost. Također, legitimna očekivanja da će se određeni uvjeti primjenjivati spadaju pod pojam «imovine».

9. U konkretnom slučaju, apelant nema konstituisano pravo, čiju zaštitu traži, već naprotiv, tek pokušava da stekne to pravo. Apelantov zahtjev za sticanje svojstva ratnog vojnog inavlida je odbijen jer ne ispunjava relevantnim zakonom propisane uvjete. Dakle, apelant nije mogao imati «legitimna» očekivanja da će ostvariti željeno pravo. Obzirom da je zaštićena samo postojeća imovina, a ne i samo pravo na stjecanje imovine u budućnosti (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-

16/00 od 2. februara 2001. godine), prizilazi da apelant nije nositelj imovinskih prava koja uživaju ustavnu zaštitu, pa je njegova apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/04 (I. N.) | Sudska praksa | Aktio