Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1071/04 (Š. D.)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1071/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović, potpredsjednik, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica, Valerija Galić, sutkinja i Jovo Rosić, sudija, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-
1071/04, rješavajući apelaciju Šukrije Dupčanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šukrije Dupčanina, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Už-54/04 od 9. novembra 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-49/04 od 2. septembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šukrija Dupčanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je, 6. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Už-54/04 od 9. novembra 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj U-49/04 od 2. septembra 2004. godine.
2. Komunalni inspektor Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je izvršio inspekcijski nadzor, 14. maja 2004. godine, te konstatovao da je apelant izmjestio šaht u kojem je vodovodni priključak sa vodomjerom na javnu vodovodnu mrežu, tako što je svoj legalni priključak, koji je bio u zajedničkom šahtu sa priključkom komšije, odvojio u novi šaht kod ugla svoje kuće, a stari šaht zatrpao.
3. Nakon toga, Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Odjeljenje-Odjel za javnu sigurnost, Komunalna inspekcija je donijela rješenje, broj 12-371-003094 od 24. maja 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 12-371-003094-AP-296/04 od 25. juna 2004. godine, kojim se nalaže apelantu da dva legalna priključka sa vodomjerima vrati u pređašnje stanje u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je odredbom člana 16. stav 1. Odluke o vodosnabdijevanju («Službeni glasnik Opštine Brčko», broj 5/87) propisano da priključak vodovodnih instalacija i uređaja na vodovodnu mrežu, na zahtjev korisnika, vrši isključivo Komunalna radna organizacija. Članom 25. st. 1. i 5. iste odluke propisano je da vodovodni priključak isključivo postavlja i vodomjer ugrađuje Komunalna radna organizacija na zahtjev investitora. Članom 26. stav 1. tačka 1. iste odluke propisano je da je zabranjeno samovoljno postavljanje vodovodnog priključka i vodomjera.
4. Osnovni sud je presudom broj, U-49/04 od 2. septembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Už-54/04 od 9. septembra 2004. godine, odbio tužbu apelanta protiv navedenog konačnog upravnog akta.
5. Apelant smatra da se ne zna svrha i cilj osporenog upravnog akta i presuda, te navodi da ni u upravnom ni u sudskom postupku nije saslušan, zbog čega mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Član 6. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravično suđenje kod određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Slijedi, da se ovo pravo ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Dakle, prvo pitanje na koje mora odgovoriti Ustavni sud se odnosi na to da li je osporenim presudama odlučivano o «građanskim pravima i obavezama», odnosno da li je primjenjiv član 6. stav
1. Evropske konvencije.
10. Kod utvrđivanja da li se neki slučaj odnosi na određivanje građanskog prava samo je karakter tog prava relevantan (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, stav 94). Prema tome, kako su pravo ili obaveza određeni u domaćem pravu nije odlučujuće, što je naročito važno u slučajevima koji uključuju odnose između pojedinca i države. Ključna stvar da li je član 6. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kőnig protiv SR Njemačke, presuda 28. juna 1978. godine, stav 90). O ovom pitanju Ustavni sud mora odlučiti uvijek na osnovu posebnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.
11. Ustavni sud smatra da se odlučivanje o pravu neke osobe na priključenje na javnu vodovodnu mrežu može podvesti pod pojam građanskih prava. Međutim, u konkretnom slučaju, osporenim presudama nije odlučeno o pravu apelanta na priključak na javnu vodovodnu mrežu. Apelant je to pravo imao uspostavljeno od ranije, jer je imao legalan priključak, a prema pozitivnim propisima premještanje priključka može izvršiti isključivo ovlaštena organizacija, a ne i korisnik samostalno. Također, ishod postupka koji je okončan osporenim presudama, nije odlučujući za prava apelanta, jer se njima ni na koji način ne dira u pravo apelanta na legalni priključak ili neko drugo pravo. Naime, osporenim presudama je samo potvrđen nalog inspektora dat apelantu da uspostavi pređašnje stanje, narušeno njegovim nezakonitim postupanjem.
12. Prema navedenom, konkretni slučaj se ne odnosi na određivanje građanskih prava i obaveza, pa nije primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da u ovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite, slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić