Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1124/04 (ODP «Interplet», Brčko, i A. B.)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1124/04
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1124/04, rješavajući apelaciju ODP «Interplet», Brčko, i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4., člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudijana sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine donio je 2__________________________________________________________________________________________________________
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija ODP «Interplet», Brčko, i Ane Bracanović. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se:
- Presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Už-30/04 od 1. oktobra 2004. godine;
- Presuda Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj U-63/03 od 17. maja 2004. godine.
Predmet se vraća Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Redžepa Alimovskog podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Už-30/04 od 1. oktobra 2004. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije. 3__________________________________________________________________________________________________________
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. ODP «Interplet», Brčko, Ana Bracanović i Redžep Alimovski (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnijeli su 24. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Už-
30/04 od 1. oktobra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Ureda za zastupanje Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), 22. marta 2005. godine zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Apelacioni sud i Osnovni sud su 4. i 11. aprila 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 5. aprila 2005. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Apelacionog suda, Osnovnog suda i tuženog su 23. septembra 2005. godine dostavljeni apelantima.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Komisije za reviziju zakonitosti odluka i ugovora o korištenju stana u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 01-014-008566/03 od 30. juna 2003. godine utvrđeno je da akt-ugovor ODP «Interplet», Brčko, broj 01-592/00 od 3. augusta 2000. godine, kojim je izvršena zamjena jednosobnog stana nosioca stanarskog prava Redžepa Alimovskog i ¼ dijela građevinske parcele, označene kao k.č. broj 826/20 (652/11) k.o. Brčko 2, na 4__________________________________________________________________________________________________________kojoj su bile podignute montažne zgrade sa četiri dvosobna stana, čiji je korisnik-nosilac stanarskog prava, između ostalih, bio Veselin Bracanović (umrli suprug apelantice Ane Bracanović), nije u skladu sa odredbom člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju napuštene imovine, te se kao takav ne može osnažiti. U obrazloženju Rješenja se navodi da je u konkretnom slučaju zamjenu odobrio nenadležni organ a da, u skladu sa čl. 6. i 50. stav 4. tačka c) i članom 71. stav
3. Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Statut), sva javna imovina na području Brčko Distrikta pripada Distriktu i njome upravlja gradonačelnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: gradonačelnik), te je jedino gradonačelnik u periodu kada je zaključen ugovor o zamjeni mogao ugovor potpisati. Zbog toga je utvrđeno da ugovor nije u skladu sa članom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju napuštene imovine.
7. Protiv navedenog rješenja apelanti su tužbom 25. jula 2003. godine pokrenuli upravni spor. U tužbi apelanti su predložili da se, na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, nakon izvršenog uvida u spis održi rasprava na koju treba pozvati predstavnike apelanta ODP «Interplet», Brčko, i apelante Redžepa Alimovskog i Anu Bracanović, te da nakon toga Osnovni sud donese predloženu presudu.
8. Osnovni sud je Presudom broj U-63/03 od 17. maja 2004. godine, koja je donijeta izvan ročišta a koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Už-30/04 od 1. oktobra 2004. godine, tužbu apelanata odbio kao neosnovanu.
9. U obrazloženju prvostepene presude navodi se da je zamjena na osnovu akta-ugovora ODP «Interplet», Brčko, izvršena 3. augusta 2000. godine, odnosno nakon proglašenja Brčko Distrikta, 8. marta 2000. godine, i nakon stupanja na snagu Statuta, i pored činjenice što je Konačnom arbitražnom odlukom za oblast Brčko-Aneks Konačne odluke od 18. augusta 1999. godine, određeno da je Brčko Distrikt vlasnik sve javne-društvene imovine unutar Distrikta kojom upravljaju vlasti i kojom se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine uz odobrenje supervizora. Dalje se navodi da iz odredbe člana 50. stav 4. tačka c) Statuta proizlazi da gradonačelnik upravlja javnom imovinom, te da zbog toga apelanti, prema ocjeni suda, nisu mogli zaključiti predmetni ugovor, jer su raspolagali imovinom kojom, zapravo, upravlja Brčko Distrikt, a što je suprotno navedenoj odredbi Statuta. Dalje se navodi da iz odredbe člana 71. stav 3. Statuta proizlazi da se svi akti-ugovori bivših općinskih vlasti, odnosno organa moraju dostaviti na uvid gradonačelniku u roku od 30 dana od dana njegovog preuzimanja dužnosti, jer će se u protivnom oni smatrati otkazanim, a što, prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije učinjeno jer je zamjenu predmetnih nekretnina izvršilo i odobrilo ODP «Interplet», Brčko, koje u vrijeme kada je izvršena spomenuta zamjena nije bilo nadležni organ za to. Prema važećim propisima, u navedenom periodu 5__________________________________________________________________________________________________________takav akt, odnosno ugovor o raspolaganju javnom imovinom mogao je odobriti i potpisati jedino gradonačelnik. Stoga, sud smatra da je osporeno rješenje pravilno i zakonito i utemeljeno na odredbi člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju napuštene imovine, te da njime nije povrijeđen zakon na štetu apelanata.
10. U obrazloženju drugostepene presude navodi se da zaključak i odluka prvostepenog suda nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe da je dopisom-aktom supervizora za Brčko Henrija L. Klarka od 16. septembra 2003. godine (u daljnjem tekstu: supervizor) upravo dato odobrenje za poništenje rješenja Komisije. Iz sadržaja navedenog dopisa proizlazi da se on odnosi na stanarska prava koja su dodijeljena u dobroj vjeri i od preduzeća «Interplet», Brčko, nakon uspostavljanja Distrikta 8. marta 2000. godine, a da je predmet ugovora od 3. augusta 2000. godine zamjena stanova nosilaca stanarskog prava radnika «Intrpleta», Brčko, odnosno pravni odnos koji nije naznačen u dopisu supervizora, te se pozivanje apelanata na navedeni dopis smatra neosnovanim.
Dopis supervizora od 16. septembra 2003. godine
11. U dopisu supervizora od 16. septembra 2003. godine, koji je bio upućen gradonačelniku, navodi se da je od uspostavljanja Brčko Distrikta pa do pisma supervizora od 7. maja 2003. godine, kojim se zabranjuje dodjela novih stanarskih prava, u Distriktu bilo najmanje 25 slučajeva dodjele stanarskih prava od pravnih lica, izuzimajući Vladu Brčko Distrikta. Dalje se navodi da su brčanska javna preduzeća, među kojima je i ODP «Interplet», dodijelila oko 25 stanarskih prava u skladu sa priloženom listom. Supervizor je predložio da Apelaciona komisija revidira rješenja Komisije za verifikaciju stanarskih prava u svim pojedinačnim slučajevima koji su navedeni u priloženoj listi. Stanarsko pravo koje je dodijeljeno u dobroj vjeri i u skladu sa primjenjivim propisima treba biti potvrđeno, čime bi nosilac stanarskog prava stekao pravo da konačno otkupi stan. U priloženoj listi navodi se spisak revidiranih-nepotvrđenih ugovora sa spiskom pravnih i fizičkih lica među kojima se nalaze apelant ODP «Interplet», apelant Redžep Alimovski i Veselin Bracanović, suprug apelantice Ane Bracanović.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je u njihovom predmetu povrijeđeno njihovo pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da 6__________________________________________________________________________________________________________prvostepeni i drugostepeni sud nisu uopće uzeli u obzir činjenicu da je aktom supervizora upravo dato odobrenje apelantima, jer je navedenim aktom predložena lista pravnih i fizičkih lica na koja se odobrenje odnosi, a među njima su i apelanti. Smatraju da je tumačenje Apelacionog suda navedenog akta supervizora proizvoljno, jer iz akta supervizora proizlazi da se njegov sadržaj jasno odnosi i na slučaj apelanata. Apelanti ističu da je prvostepena presuda donesena izvan ročišta, te da smatraju da je time povrijeđeno njihovo pravo na pravično saslušanje.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud navodi da nisu povrijeđena ljudska prava apelanata na koja oni ukazuju. Apelacioni sud je istakao da akt supervizora odobrava potvrđivanje dodijeljenih stanarskih prava u navedenom periodu od ODP «Interplet», Brčko, Redžepu Alimovskom i Veselinu Bracanoviću, ali da on ne odobrava otuđenje stanarskih prava, odnosno zamjenu koja je predmet ugovora od 3. augusta 2000. godine. U vezi sa navodima apelanata da je prvostepeni sud donio presudu izvan ročišta Apelacioni sud se poziva na odredbu člana 27. Zakona o upravnim sporovima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, navodeći da, s obzirom na to da apelanti nisu predložili održavanje rasprave i da se u konkretnom sporu ne radi o tužbi kojom se traži povrat stvari ili naknada štete, a sudija nije ocijenio da je održavanje rasprave potrebno, konkretan spor je riješen saglasno odredbama navedenog Zakona o upravnim sporovima.
14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da su apelanti postupali suprotno odredbi člana 50. stav 4. tačka c) Statuta, jer su zaključivanjem ugovora od 3. augusta 2000. godine raspolagali i upravljali imovinom kojom, zapravo, upravlja Brčko Distrikt, a da je, osim toga, odredbom člana 71. stav 3. Statuta definirano da se svi akti bivših općinskih vlasti, odnosno organa, moraju dostaviti na uvid gradonačelniku u roku od 30 dana od dana njegovog preuzimanja dužnosti, jer će se u protivnom oni smatrati otkazanim a da u konkretnom slučaju to nije učinjeno. Smatraju da su neosnovani navodi apelanata o navodnom narušavanju i kršenju njihovih ustavnih prava zbog toga što su apelanti bili u mogućnosti da u predmetnom upravnom sporu posredstvom svog opunomoćenika iznesu sve relevantne činjenice podnošenjem pismene dokumentacije, odnosno podnesaka, kao i prezentiraju sudu dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud dalje navodi da je iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbom člana 27. stav 1. Zakona o upravnom sporu, odluči o predmetu spora bez prisutnosti stranaka.
15. Tuženi navodi da su razlozi navedeni u apelaciji neosnovani, jer je Apelacioni sud u postupku rješavanja žalbe, a na osnovu raspoložive dokumentacije, pravilno odlučio i odbio zahtjev apelanata, odnosno prvostepenu presudu potvrdio. Smatraju da je Rješenje Komisije od 30. juna 2003. 7__________________________________________________________________________________________________________godine pravilno i zakonito a navodi apelanata neosnovani, jer ODP «Interplet» nije bio nadležan da odobri ugovor o zamjeni zato što je, prema važećim propisima, u navedenom periodu ugovor o raspolaganju javnom/društvenom imovinom mogao odobriti i potpisati gradonačelnik.
V. Relevantni propisi
16. Aneks Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice oblasti Brčko od 18. augusta 1999. godine u relevantnom dijelu propisuje: «Tačka 12.
Društvena/javna imovina
Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom/javnom imovinom unutar Distrikta i imaju ovlaštenje, uz odobrenje supervizora, da vrše privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom / javnom imovinom u Distriktu ne smije se raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje supervizora.»
17. U Statutu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 1/00, 4/00 i 7/04) relevantne odredbe glase: «Član 6.
1. Distrikt je pravno lice i posjeduje radnu sposobnost neophodnu da obavlja svoje funkcije, uključujući sposobnost stjecanja prava i obaveza; prava da tuži i da bude tuženo na sudu.
2. Gradonačelnik predstavlja Distrikt u skladu sa ovim statutom.
Član 50. [...]
4. Gradonačelnik obavlja sljedeće dužnosti: [...]
c) upravlja javnom imovinom; [...].
Član 71. [...] 8__________________________________________________________________________________________________________
2. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine je pravni sljednik dijela općine Brčko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aranžmana Brka i Ravne Brčko.
3. Sve ugovore i sporazume koje su zaključile općinske vlasti, navedene su u stavu 2. ovog člana, zainteresirane strane moraju dostaviti na uvid gradonačelniku u roku od trideset (30) dana od dana njegovog/ njenog preuzimanja dužnosti. Svaki ugovor ili sporazum koji se ne dostavi u tom roku smatra se otkazanim. Gradonačelnik će odmah proslijediti te ugovore i sporazume Skupštini. Na inicijativu pet (5) poslanika ili po preporuci gradonačelnika Skupština može otkazati svaki ovakav ugovor i sporazum.»
18. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju napuštene imovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 10/02) relevantne odredbe glase: «Član 21.
U članu 26. stav 2. mijenja se i glasi:
Sve odluke o dodjeli stanarskog prava ili ugovori o korištenju stana koji su zaključeni u periodu od 1. aprila 1992. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona stavljaju se van snage. Lica koja koriste stan na osnovu rješenja ili ugovora koji su ovim stavljeni van snage imaju pravo privremenog korištenja stana.
Poslije stava 2. istog člana dodaju se novi stavovi 3. i 4. koji glase: (3) Zakonitost odluka ili ugovora iz stava 2. ovog člana će biti predmet revizije posebne komisije Vlade Distrikta. Ukoliko komisija utvrdi da su pojedine odluke ili ugovori zaključeni u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku zaključenja, takve odluke ili ugovori će odlukom komisije biti osnaženi.»
19. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 4/00 i 1/01) relevantne odredbe glase: «Član 27. (1)O upravnim sporovima sud rješava bez prisustva stranaka i javnosti. Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače smatra da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava). (2)Zbog razloga navedenih u stavu 2. ovog člana, i stranke mogu predložiti da se održi rasprava. (3) Sud će uvijek održati glavnu raspravu ako se radi o tužbi iz člana 20. stav 2. ovog zakona.» 9__________________________________________________________________________________________________________
VI. Dopustivost
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelanta Redžepa Alimovskog Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;»
21. S obzirom na to da je apelantu Redžepu Alimovskom 20. oktobra 2004. godine uručena Presuda Apelacionog suda broj Už-30/04 od 1. oktobra 2004. godine a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. decembra 2004. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, slijedi da je Redžep Alimovski apelaciju podnio neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
22. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje.
23. U odnosu na ostale apelante ODP «Interplet», Brčko, i Anu Bracanović, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni 10__________________________________________________________________________________________________________pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Už-30/04 od 1. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti ODP «Interplet», Brčko, i Ana Bracanović su primili 25. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 24. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na apelante ODP «Interplet», Brčko, i Anu Bracanović ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelanti navode da je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 11__________________________________________________________________________________________________________
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
28. Apelanti se žale na postupak koji je okončan osporenom presudom, navodeći da prvostepeni i drugostepeni sud nisu uzeli u obzir činjenicu da je dopisom supervizora dato odobrenje apelantima, kao i da je Apelacioni sud proizvoljno protumačio navedeni dopis supervizora. Također, smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je prvostepena presuda donesena izvan ročišta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud će ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Uvidom u priloženu dokumentaciju Ustavni sud je utvrdio da su apelanti na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o upravnim sporovima predložili Osnovnom sudu da se održi rasprava, te da nakon toga sud donese predloženu presudu. Također, u žalbi na Presudu Osnovnog suda broj U-63/03 od 17. maja 2004. godine apelanti su naveli da, zbog činjenice da je prvostepeni sud donio presudu izvan ročišta, apelanti nisu mogli učestvovati u postupku, te kao dokaz priložiti dopis, odnosno akt supervizora, te da je tuženi navedenim aktom raspolagao prije donošenja pobijane presude, ali da samo iz njemu poznatih razloga akt nije htio prezentirati sudu, a da je opunomoćenik apelanata do njega došao sasvim slučajno, te ga zato uz žalbu prilaže.
30. Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na javnu raspravu prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Stoga, javna rasprava je osnovna osobina prava na pravično suđenje. Evropski sud za ljudska prava navedeno stajalište iznio je u predmetu Axen protiv SRNJ: «Javni karakter postupka pred sudskim organima na koji se poziva član 6. stav 1. štiti strane u sporu protiv dijeljenja pravde u tajnosti bez javne kontrole; to je, također, jedan od načina pomoću kojeg se održava povjerenje u sudove kako više, tako i niže. Činjenica da je izvršavanje pravde vidljivo javno doprinosi postizanju cilja člana 6. (1) tj. pravičnog suđenja, garancije koja je jedno od fundamentalnih načela svakog demokratskog društva, u smislu koje mu daje Konvencija» (vidi presudu Evropskog suda, Axen protiv SRNJ, od 8. decembra 1983. godine, stav 25.).
31. Javna rasprava je obično potrebna, kako bi se zadovoljili zahtjevi člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pred prvostepenim sudovima. Ako se javna rasprava ne održi na prvoj instanci, to može biti ispravljeno održavanjem javne rasprave na višoj instanci. Međutim, ako žalbeni sud ne razmatra meritum predmeta, ili nije kompetentan da se bavi svim aspektima konkretne materije, tada postoji kršenje člana 6. Evropske konvencije. U predmetu Diennet protiv Francuske Evropski sud je 12__________________________________________________________________________________________________________smatrao da to što nije održana javna rasprava pred disciplinskim tijelom nije ispravljeno činjenicom da je žalbeno medicinsko tijelo održalo svoju raspravu u javnosti, jer se ono ne smatra sudskim organom koji ima potpunu jurisdikciju (vidi presudu Evropskog suda, Diennet protiv Francuske, od 26. septembra 1995. godine, stav 34.). Potrebni su izuzetni razlozi da bi se opravdalo to što nije održana javna rasprava, ukoliko ona nije održana na prvostepenoj instanci (vidi presudu Evropskog suda, Stallinger i Kuso protiv Austrije, od 23. aprila 1997. godine, stav 51.).
32. U skladu sa navedenim, Ustavni sud konstatira da prvostepeni sud nije održao javnu raspravu iako su to apelanti predložili u tužbi. Zatim, drugostepeni sud nije pokušao da ispravi ovakav propust prvostepenog suda tako da sam održi raspravu. Ustavni sud ne može zaključiti da su u konkretnom slučaju postojali izuzetni razlozi koji bi opravdali to što drugostepeni sud nije održao raspravu s obzirom na to da je nije održao prvostepeni sud, niti su to sudovi dokazali u svojim izjašnjenjima u vezi sa predmetnom apelacijom. Konačno, u svojim presudama sudovi se nisu izjasnili u pogledu prijedloga apelanata da se održi rasprava.
33. Na osnovu navedenog, a uzimajući u obzir značaj održavanja javne rasprave, Ustavni sud zaključuje da apelanti nisu imali pravičan postupak jer im u toku postupka nije dato pravo na javnu raspravu onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede ustavnog prava apelanata na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. U okviru zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer apelantima nije bila omogućena javna rasprava pred sudovima.
37. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 13__________________________________________________________________________________________________________
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić