Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1445/05 (DOO «AA Komerc» Pale)

Odluka donesena 13. 10. 2005.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1445/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-1445/05, rješavajući apelaciju DOO «AA Komerc» Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «AA Komerc» Pale, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-232/04 od 1. juna 2005. godine, rješenja Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješenje poreskih žalbi Banja Luka, broj 01/0104/413-1113/03 od 16. februara 2004. godine i rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske - poreske uprave područni centar Istočno Sarajevo, broj: 07/0702/-413-945/03 od 5. novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «AA Komerc» Pale (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 8. jula 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-232/04 od 1. juna 2005. godine, rješenja Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješenje poreskih žalbi Banja Luka, broj 01/0104/413- 1113/03 od 16. februara 2004. godine i rješenja Ministarstva finansija Republike Srpskeporeske uprave područni centar Istočno Sarajevo, broj: 07/0702/-413-945/03 od 5. novembra 2003. godine. Apelant je, također, 5. septembra 2005. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, koji je dopunio 26. septembra 2005. godine, kojim je zatražio od Ustavnog suda da odloži izvršenje rješenja, Ministarstva finansija Republike Srpske-poreske uprave područni centar Istočno Sarajevo, broj: 07/0702/45-11-738-1/04 od 17. augusta 2005. godine, o obustavi transakcije preko računa, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Ministarstva finasija – Poreske uprave područni centar Istočno Sarajevo, broj 07/0702-413-945/03 od 5. novembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješenje poreskih žalbi Banja Luka, broj 01/0104/413- 1113/03 od 16. februara 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga po međunarodnim ugovorima, kao neosnovan.

3. Vrhovni sud Republike Srpske presudom, broj U-232/04 od 1.

juna 2005. godine, odbio je tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Poreske uprave Republike Srpske

– Odbora za rješavanje poreskih žalbi Banja Luka, broj 01/0104/413-1113/03 od 16. februara 2004. godine, kao neosnovanu. Među razlozima za navedenu odluku ovaj sud je naveo da su organi uprave u ovoj pravnoj stvari potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje, te da nisu povrijedili zakon na štetu apelanta.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ustavnih prava apelant vidi u tome što mu je zbog neosnovano obračunatog poreza na Međunarodni ugovor od strane nadležnog poreskog organa načinjena nenadoknadiva finansijska i materijalna šteta. Apelant je naknadno, zahtjevom od 5. septembra 2005. godine, od Ustavnog suda, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja, broj 07/0702-413-945/03 od 17. augusta 2005. godine, o obustavi transakcije preko računa. Apelant u ovom zahtjevu nije obrazložio svoje navode u pogledu prijedloga za donošenje privremene mjere, niti je Ustavnom sudu dostavio navedeno rješenje, međutim, u dopuni zahtjeva od 26. septembra 2005. godine, apelant je dostavio navedeno rješenje i naveo razloge za donošenje privremene mjere. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant je naveo da bi izvršenjem rješenja poreske uprave dvanaest stalno zaposlenih radnika ostao bez posla, te da bi došlo do raskida dva ugovora sa Svjetskom bankom koji su u toku realizacije. Također, je naveo da mu je donošenjem navedenog rješenja nanesena nenadoknadiva šteta blokiranjem računa transakcija preko računa poslovne banke, zbog čega nije mogao učestvovati na tenderu za sklapanje novih ugovora.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu poreskih obaveza, propisanih poreskim zakonodavstvom. Poreski organi uprave su svojim rješenjima, odbili zahtjev apelanta za oslobađanje od obaveza plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga po međunarodnom ugovoru, broj CO-GO-07/02 od 8. novembra 2002. godine, kojeg je zaključio sa Humanitarnom organizacijom JEN - Goražde, jer su utvrdili da apelant nije ispunio uslove za priznavanje prava na poresku olakšicu po zaključenom međunarodnom ugovoru. Ustavni sud konstatuje da je u ovom slučaju predmet postupka utvrđivanje javno-pravnih, a ne građanskih obaveza apelanta. Obzirom na to, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na svoju ustaljenu sudsku praksu i praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz javnog (poreskog) zakonodavstva, ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku plaćanja obaveza koje proizlaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe tog prava. Kako u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U apelaciji apelant je dalje, naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. U vezi ovih žalbenih navoda apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1445/05 (DOO «AA Komerc» Pale) | Sudska praksa | Aktio