Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1441/05 (S. V.)

Odluka donesena 13. 10. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1441/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-1441/05, rješavajući apelaciju Straila Vuksanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Straila Vuksanovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 349/04 od 3. juna 2005. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Sokocu, broj O-34/91 od 28. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Strailo Vuksanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sokoca, podnio je, 8. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-349/04 od 3. juna 2005. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj O-34/91 od 28. marta 2003. Apelant je ujedno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio zabranu fizičke diobe imovine u predmetu Osnovnog suda, broj R-I-15/04 zakazanu za 11. juli 2005. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda, broj O-34/91 od 28. marta 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, utvrđeno je da imovinu ostavioca čine nekretnine upisane u PL br.1052 K.O. Glasinac I, sa dijelom 6/7, ukupne površine 125364 m2. Za zakonske nasljednike na ovim nekretninama proglašeni su sinovi ostavioca Spasoje, Milorad, Rajko, Strailo, Drago, Nikola Vuksanović i kćerka Spasa Vuksanović sa po 2/16 dijela, te unuci ostavioca Željko i Goran Vučković sa po 1/16 dijela.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-349/04 od 3. juna 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, jer se u skladu s članom 28. tačka 2. zakona o sudovima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 17/93) revizijom ne može pobijati rješenje drugostepenog suda doneseno u vanparničnom postupku, osim u slučaju ako je to predviđeno posebnim zakonom.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-349/04 od 3. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda, broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, doneseno povodom žalbe apelanta protiv prvostepenog rješenja.

7. Kako je apelantu rješenje Okružnog suda, broj Gž-566/03 od 3. februara 2004. godine, uručeno 18. februara 2004. godine, a apelacija u Ustavnom sudu izjavljena 8. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1441/05 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio