Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1063/04 (M. B.)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1063/04
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1063/04, rješavajući apelaciju Mehmeda Bećića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Bećića podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-273/04 od 29. septembra 2004. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u « Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mehmed Bećić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Murat Mujadžević, advokat iz Brčkog, podnio je 6. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-273/04 od 29. septembra 2004. godine. Apelant je podnio dopunu apelacije 14. aprila 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i učesnika u postupku Asima Bećića (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 4. augusta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Apelacioni sud je dostavio odgovor 25. augusta 2005. godine, a tužilac 9. augusta 2005. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 30. augusta 2005. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je donio Presudu broj P-54/02-I od 11. maja 2004. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Apelacionog suda, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužioca i obavezao apelanta da «tužiocu preda u posjed slobodnu od lica i pokretnih i nepokretnih stvari nekretninu označenu kao k.č. broj 1535, zv. 'Pasici', voćnjak 3. klase, površine 8.845 kvadratnih metara, upisanu u p.l. broj 31 k.o. Maoča, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja». Prvostepenom presudom odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je Ferid Bećić (otac parničnih stranaka) neprekidnim i mirnim posjedom više od 20 godina stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove spora.
7. U obrazloženju osporene presude je navedeno da je u provedenom parničnom postupku sud utvrdio da je pravno valjan darovni ugovor Ov. br. 2051/64 od 5. augusta 1964. godine, kojim je djed parničnih stranaka darovao svome unuku (u konkretnom sporu tužiocu) predmetnu nekretninu i da je tužilac na zakonit način stekao pravo vlasništva na spornoj parceli. Sud je, također, naveo da je pravosnažnom presudom Općinskog suda u Brčkom broj P-126/67 od 21. februara 1968. godine utvrđeno da je djed parničnih stranaka, navedenim ugovorom o darovanju, darovao tužiocu predmetnu nekretninu, kao svome unuku. Osim toga, Sud ističe da u pravosnažno okončanoj parnici (Presuda Apelacionog suda broj Gž-115/03 od 18. juna 2003. godine) tužba oca parničnih stranaka kojom je tražio da se utvrdi da je on posjednik sporne nekretnine nije pozitivno riješena.
IV. Relevantni propisi
8. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 11/01) Član 41. st. 1. i 2.
„1) Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. 2) Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.“
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant se žali da je u postupku okončanim pobijanom presudom došlo do povrede njegovog prava na fer i pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ponavlja žalbene navode iz postupka, te ističe da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalne propise, usvojivši tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da mu apelant preda u posjed spornu nekretninu. Apelant osporava valjanost navedenog darovnog ugovora, te navodi da je njegov otac zakonito naslijedio spornu nekretninu od svog oca, da je otac, zaista, bio u njenom posjedu više od 20 godina, te da su neopravdano iz naslijeđa sporne parcele isključeni ostali zakonski nasljednici oca parničnih stranaka.
10. Također, apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ističe da sve dok je tužilac u konkretnom sporu vlasnik predmetne nekretnine ili dok se pravosnažna presuda Općinskog suda u Brčkom broj P- 126/67 od 21. februara 1968. godine, kojom je utvrđeno da je djed parničnih stranaka darovao tužiocu, kao svome unuku, ugovorom o darovanju Ov. br. 2051/64, predmetnu nekretninu, ne stavi van snage, tužiocu pripadaju sva vlasničko-pravna ovlaštenja, pa i pravo da posjeduje predmetnu nekretninu. Sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje na koje se poziva u apelaciji, jer je u toku postupka pred prvostepenim sudom apelant saslušan u svojstvu parnične stranke, izjašnjavao se o iskazima saslušanih svjedoka, predlagao dokaze koji su neposredno pred sudom izvedeni, uredno i blagovremeno obavještavan o svim ročištima, te dostavljena mu prvostepena presuda na koju je izjavio žalbu, ali je njegova žalba kao neosnovana odbijena zbog razloga navedenih u obrazloženju osporene presude. Sud zaključuje da sve dok apelant ne osigura pravosnažnu presudu, kojom će biti utvrđeno da je na jedan od zakonom propisanih načina postao vlasnik predmetne imovine, apelant nema osnova da traži od sadašnjeg vlasnika (tužioca) da mu preda u posjed spornu parcelu. Stoga, Apelacioni sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
12. U odgovoru na apelaciju tužilac je istakao da je ušao u posjed sporne nekretnine u aprilu 2005. godine, te da smatra da je apelant uvidio da nema pravo na spornu nekretninu. Također je napomenuo da mu je spornu parcelu darovao djed, jer ga je on služio i kod njega radio. Osim toga, istakao je da je, dok je on radio u Sloveniji, spornu parcelu, uz njegovu saglasnost, obrađivao njegov otac zajedno sa njegovom suprugom. Smatra da konkretna apelacija treba biti odbijena kao neosnovana.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-273/04 od 29. septembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 12. oktobra 2004. godine a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 6. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant navodi da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
a) pravo na pravično suđenje
18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
19. Apelant navodi da je osporenim presudama redovnih sudova pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
20. U vezi sa navedenim Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02) prema kojem: «Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.»
21. Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
22. U postupku pred redovnim sudovima apelant nije uspio dokazati da je darovni ugovor njegovog djeda pravno ništav, te da je njegov otac neprekidnim i mirnim posjedom više od 20 godina stekao pravo vlasništva nad spornom nekretninom. Prvostepeni i drugostepeni sud u obrazloženju svojih presuda naveli su precizne razloge na osnovi kojih su primijenjeni propisi na kojima se zasnivaju donesene presude.
23. Apelant nije predočio Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su materijalno pravo tumačili redovni sudovi.
24. Zatim, Ustavni sud zaključuje da apelantovo nezadovoljstvo rezultatom sudskog postupka ne znači u konkretnom slučaju i uskraćivanje prava na pravičan postupak.
25. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
26. U okviru zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić