Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-989/04 (L. i S. S.)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-989/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-989/04, rješavajući apelaciju Luke i Spomenke Simić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke i Spomenke Simić, podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek u Bijeljini, broj 05-050-03-R-1445/03 od 12. septembra 2003. godine i zaključka istog organa o dozvoli izvršenja navedenog rješenja, broj 05-050-03-1445/04 od 11. oktobra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Luka i Spomenka Simić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bijeljine, koje zastupa Jezdimir Ž. Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnijeli su, 10. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica republike Srpske-Odsjek u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-03- R-1445/03 od 12. septembra 2003. godine i zaključka istog organa o dozvoli izvršenja navedenog rješenja, broj 05-050-03-1445/04 od 11. oktobra 2004. godine.
2. Ministarstvo je, rješavajući po službenoj dužnosti, donijelo rješenje, broj 05-050-03-R- 1445/03 od 12. septembra 2003. godine, kojim je utvrdilo da Husein Mrljanović nije u zakonom ostavljenom roku podnio zahtjev za vraćanje stana u Bijeljini, ul. Majora Gavrilovića broj 2, stan broj 17, vlasništvo Robne kuće «Pobjeda» Bijeljina. Istim rješenjem konkretan stan je stavljen pod upravu Ministarstva. Istovremeno je utvrđeno da navedeni stan koriste apelanti bez pravnog osnova i da nemaju pravo na alternativni smještaj. Apelantima je pobijanim rješenjem naloženo da isele u roku od petnaest dana od dana prijema rješenja, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, uz pravnu pouku da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba u roku od petnaest dana, s tim da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Apelanti protiv ovog rješenja nisu izjavili žalbu.
3. Nakon toga, Ministarstvo je zaključkom o dozvoli izvršenja rješenja, broj 05-050-03- 1445/04 od 11. oktobra 2004.godine, utvrdilo da je pobijano rješenje Ministarstva, broj 05-050-03- R-1445/03 od 12. septembra 2003. godine, postalo izvršno, te je zakazano izvršenje na dan 19. oktobar 2004. godine. U pravnoj pouci pobijanog zaključka o dozvoli izvršenja određeno je da se protiv ovog zaključka može izjaviti žalba u roku od 15 dana, koja se odnosi samo na izvršenje, jer se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava. Apelanti protiv ovog zaključka nisu izjavili žalbu.
4. Apelanti navode da je pobijanim rješenjem i zaključkom Ministarstva povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zagarantirano članom II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelanti nisu protiv pobijanog rješenja i zaključka Ministarstva, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine i Zakonu o općem upravnom postupku, izjavili žalbu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić