Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1034/04 (Ć. Z. i mldb. Ć. E., A. i E.)
Odluka donesena 13. 10. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1034/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović, potpredsjednik, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica, Valerija Galić, sutkinja i Jovo Rosić, sudija, na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, u predmetu broj AP-
1034/04, rješavajući apelaciju Ćoralić Zekire i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćoralić Zekire i mldb. Ć. E., A. i E., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž-18/03 od 9. septembra 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-37/02 od 8. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćoralić Zekira, u svoje ime i kao zakonska zastupnica svoje mldb. djece Ć. E., A. i E. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Cazina, koju zastupa Dževad Omanović, advokat iz Cazina, podnijela je, 24. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-18/03 od 9. septembra 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-37/02 od 8. oktobra 2002. godine.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
3. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
4. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glase: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Presudom Kantonalnog suda, broj K-37/02 od 8. oktobra 2002. godine, optuženi A.B. je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo ubistva (oštećenog Ferida Ćoralića, supruga apelantice) iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH. Apelantica je upućena sa imovinsko-pravnim zahtjevom na parnicu.
6. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-18/03 od 9. septembra 2004. godine, odbačena je kao nedopuštena žalba apelantice kao oštećene izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj K-
37/02 od 8. oktobra 2002. godine. Istom presudom je odbijena kao neosnovana žalba Kantonalnog tužitelja u Bihaću izjavljena protiv navedene prvostepene presude.
7. U obrazloženju navedene presude Vrhovnog suda je, između ostalog, navedeno da apelantica, kao oštećena, pobija prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona. Međutim, odredbom 354. stav 4. Zakona o krivičnom postupku propisano je da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o krivičnim sankcijama koje su izrečene za određena krivična djela, o troškovima krivičnog postupka i o odluci o imovinsko-pravnom zahtjevu, a da oštećeni može izjaviti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati samo ako je nadležni tužitelj preuzeo gonjenje od oštećenog kao tužitelja. Kako u konkretnom slučaju, nadležni tužitelj nije preuzeo gonjenje od oštećene kao tužitelja, žalba oštećene, izjavljena iz navedenih razloga, je nedopuštena.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, žalba apelantice protiv prvostepene presude je odbačena jer nije ispunjavala formalne zahtjeve tog pravnog lijeka. Slijedi, da je konačna odluka za apelanticu u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj K-37/02 od 8. oktobra 2002. godine.
10. Apelantici je ova presuda uručena svakako prije 9. septembra 2004. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o njenoj žalbi protiv te presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena, 24. novembra 2004. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić