Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-14/05 (N. Š.)
Odluka donesena 23. 09. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-14/05
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
23. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i Constance Grewe, na sjednici održanoj 23. septembra 2005. godine, u predmetu broj U 14/05, rješavajući zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 5 i člana 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Špirić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. septembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o utvrđivanju i načinu izmirivanja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 66/04), Zakona o utvrđivanju i načinu izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 63/04) i Zakona o izmirivanju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 27/04), (u daljnjem tekstu: osporeni zakoni). Podnosilac zahtjeva je, takođe, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „zabranio daljnji rad na poslovima verifikacije stare devizne štednje do donošenja odluke o zahtjevu.“
2. Podnosilac zahtjeva je naveo da su sva tri osporena zakona definisala staru deviznu štednju kao unutrašnji dug entiteta i Brčko Distrikta BiH, te da su propisali postupak verifikacije stare devizne štednje. Pod “starom deviznom štednjom“ se, u smislu osporenih zakona, kako se dalje navodi u zahtjevu, podrazumijeva štednja građana u čvrstoj valuti položena kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala prije proglašavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je naveo da „stara devizna štednja“ ne može da bude regulisana zakonima entiteta i Brčko Distrikta BiH jer se radi o materiji koja je u nadležnosti Bosne i Hercegovine, te su stoga osporeni zakoni u suprotnosti sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. U zahtjevu za privremenu mjeru podnosilac zahtjeva je naveo da su entiteti i Brčko Distrikt BiH već započeli postupak verifikacije „stare devizne štednje“, te da ti postupci uzrokuju velike troškove i dodatno maltretiranje štediša. Podnosilac zahtjeva je, takođe, naveo da verifikacija nema za cilj rješavanje problema isplate stare devizne štednje već njeno odlaganje i stvaranje utiska kako se navodno radi na rješavanju ovog problema, te kako ostavlja prostora za razne manipulacije. Na kraju je navedeno da prave podatke o „staroj deviznoj štednji“ imaju samo poslovne banke i pravni nasljednici bivših banaka i nije potrebna nikakva naknadna verifikacija nekog organa koji nema veze sa poslovanjem banaka i “starom deviznom štednjom“.
3. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući na to:
- Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog doma zakonodavnog vijeća jednog entiteta».
Član 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
4. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u zahtjevu i priloženim dokazima, može da bude spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
5. Takođe, Ustavni sud napominje da se osnovanost zahtjeva ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu. Razlozi i dokazi koje je podnosilac zahtjeva naveo u pogledu navodne neustavnosti osporenog opšteg akta ne mogu da se analogno primjene prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga slijedi da podnosilac zahtjeva mora posebno da obrazloži i dokaže zašto traži donošenje privremene mjere.
6. Podnosilac zahtjeva ja u zahtjevu za privremenu mjeru zatražio od Ustavnog suda da „zabrani daljnji rad na verifikaciji stare devizne štednje do donošenja konačne odluke o ustavnosti osporenih zakona“. U prilog zahtjeva za privremenu mjeru podnosilac zahtjeva je naveo sljedeće: da proces verifikacije uzrokuje velike troškove i dodatno maltretiranje štediša, da taj proces nema za cilj da riješi problema isplate stare devizne štednje nego da ih odloži, da način na koji je zamišljen proces verifikacije ostavlja prostor štedišama za manipulacije, te da nije potrebna nikakva naknadna verifikacija jer podatke o deviznoj štednji imaju samo poslovne banke koje su pravni nasljednici bivših banaka.
7. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, sem svojih navoda, podnosilac zahtjeva ne nudi nikakve dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo da se donese privremena mjera kako bi se spriječilo nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Naime, svi navodi u zahtjevu za donošenje privremene mjere su paušalni i nisu potkrijepljni nikakvim konkretnim dokazima i zasnivaju se na pretpostavkama.
8. Dalje, Ustavni sud smatra da postoje dodatni argumenti koji idu u prilog odluke da se zahtjev za privremenu mjeru odbije. Naime, ukoliko Ustavni sud odbije zahtjev za privremenu mjeru, a naknadno odluči da osporeni zakoni nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, eventualni efekti dosadašnje implementacije zakona, uključujući i efekte procesa verifikacije, biće poništeni. Ukoliko bi, pak, Ustavni sud odlučio da usvoji zahtjev za privremenu mjeru i zabrani daljnji rad na verifikaciji stare devizne štednje, a kasnije odlučio da su osporeni zakoni u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zastoj u implementaciji osporenih zakona uzrokovan privremenom mjerom doveo bi do dodatnog odlaganja procesa isplate stare devizne štednje. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić