Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2087/05 (J. M.)

Odluka donesena 17. 11. 2005.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2087/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, u predmetu broj AP-2087/05, rješavajući apelaciju Jovanke Mišić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Mišić, podnesena zbog nedonošenja odluke po prijedlogu za određivanje sudske mjere obezbjeđenja u vanparničnom predmetu Osnovnog suda u Banja Luci, broj R-746/05 i po prijedlogu za donošenje sudske mjere obezbjeđenja i privremene sudske mjere obezbjeđenja u parničnom predmetu Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-I-230/05, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovanka Mišić (u daljnjem tekstu: apelanica), iz Banja Luke, koju zastupa Siniša Marić, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 5. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke po njenom prijedlogu za određivanje sudske mjere obezbjeđenja u vanparničnom predmetu Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj R.746/05 i po prijedlogu za određivanje sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja u predmetu Osnovnog suda, broj P-I-230/05. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda „određivanje tražene privremene mjere temeljem odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, a koja mjera će ostati na snazi do pravosnažnosti presude Osnovnog suda u parnici broj, P-I-230/05“.

2. Apelantica je, 18. jula 2005. godine, podnijela Osnovnom sudu prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja u vanparničnom postupku, broj R-746/05, kojom se zabranjuje njenom suprugu raspolaganje sa 1/1 dijela na dvosobnom stanu u Ulici Voždovačka broj 28 u Banja Luci (u daljnjem tekstu: sporni stan), u smislu otuđenja, opterećenja ili na drugi način raspolaganja, te da se slijedom toga naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Banja Luka da izvrši zabilježbu rješenja o donošenju privremene mjere. Brakorazvodna parnica apelantice i njenog supruga je u toku.

3. Apelantica je, 20. jula 2005. godine, Osnovnom sudu podnijela protiv supruga tužbu, broj P-I-230/05, radi utvrđenja i podjele bračne tečevine, u kojoj je tražila da se utvrdi da joj, po osnovu sticanja u braku, pripada ½ suvlasničkog dijela spornog stana što je njen suprug kao tuženi dužan priznati i omogućiti joj uknjižbu. Apelantica je u parničnom postupku, 7. septembra 2005. godine, podnijela Osnovnom sudu prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja, kojom bi se njenom suprugu zabranilo da sporni stan otuđi ili na bilo koji način optereti ili sa njim raspolaže, a u slučaju već započetog takvog postupka da mu se zabrani nastavljanje istog kao i preduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji u takvom eventualnom postupku. Apelantica je u prijedlogu navela da je suprug upisan kao vlasnik stana ali da je to njihova zajednička imovina stečena u braku, te da je suprug dao oglas za prodaju spornog stana.

4. Apelantica je u apelaciji navela da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), „jer do današnjeg dana nije odlučeno ni o prijedlogu za sudsku mjeru obezbjeđenja, a ni o prijedlogu za privremenu mjeru obezbjeđenja iako je apelantica učinila vjerovatnim osnovanost i hitnost mjere obezbjeđenja“. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da donese traženu privremenu mjeru.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li postupak po prijedlogu za određivanje mjere obezbjeđenja, odnosno privremene mjere obezbjeđenja, predstavlja postupak u kojem se utvrđuju apelantičina „građanska prava i obaveze“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Ustavni sud je utvrdio da je apelantica pred Osnovnim sudom pokrenula parnični postupak protiv supruga radi diobe bračne tečevine. U tom je postupku apelantica podnijela prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, odnosno privremene mjere obezbjeđenja kojom bi se njenom suprugu, u suštini, zabranilo svako raspolaganje spornim stanom. Taj prijedlog je apelantica podnijela nakon što u vanparničnom postupku, broj R-746/05, redovni sud nije odlučio o njenom prijedlogu za određivanje privremene mjere. U smislu člana 269. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03) u postupku određivanja mjere obezbjeđenja redovni sudovi ne utvrđuju neko pravo predlagača obezbjeđenja, nego je to lice samo dužno učiniti vjerovatnim postojanje potraživanja odnosno prava, te postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja.

8. Prema praksi Ustavnog suda, postupak određivanja privremene mjere ne predstavlja postupak u kojem se utvrđuju građanska prava apelanta u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Naime, privremena mjera ne prejudicira odluku o glavnoj pravnoj stvari i prestaje da važi pravosnažnim okončanjem parničnog postupka. Ta mjera određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka (vidi, mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 19 i dalje, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantičini navodi da je nedonošenjem rješenja o određivanju privremene mjere povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbiti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2087/05 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio