Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1537/05 (S. Z.)
Odluka donesena 17. 11. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Predmeti (1)
AP-1537/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, u predmetu broj AP-1537/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj _/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Strahinje Zekića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-489/05 od 11. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Strahinja Zekić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Vehdet Ibranović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 22. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-489/05 od 11. maja 2005. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-23/03 od 2. februara 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je kao predratni nosilac stanarskog prava, na osnovu odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 483-2542-171 od 2. decembra 1999. godine, uveden, 28. novembra 2003. godine, u posjed stana koji se nalazi u Sarajevu, Ulica La Benevolencije broj 14.
3. Presudom Općinskog suda, broj P-404/01 od 27. decembra 2001. godine, usvojen je otkaz ugovora o korištenju stana između apelanta i Stambenog preduzeća Sarajevo, te naloženo apelantu da preda sporni stan, slobodan od ljudi i stvari u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj I-23/03 od 2. februara 2004. godine, dozvoljeno je po prijedlogu Općine Centar Sarajevo, kao tražioca izvršenja, izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-404/01 od 27. decembra 2001. godine. Općinski sud je rješenjem, broj I-23/03 od 28. oktobra 2004. godine, odbio prigovor apelanta, kao izvršenika, pa je rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj I-23/03 od 2. februara 2004. godine,u cjelosti ostalo na snazi.
5. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-489/05 od 11. maja 2005. godine, odlučujući o žalbi apelanta na rješenje Općinskog suda, broj I-23/03 od 2. februara 2004. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. Apelant se žali da je osporeno rješenje zasnovano na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i grubom kršenju prava na pravično suđenje, pa iako to nije eksplicitno naveo, Ustavni sud zaključuje da se apelant žali da mu je povrijeđeno pravo zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
9. Obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-489/05 od 11. maja 2005. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Ovo rješenje je doneseno u izvršnom postupku, kojim je, na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, apelantu naloženo da preda stan koji se nalazi u Sarajevu u Ulici La Benevolencije broj 14. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-404/01 od 27. decembra 2001. godine, kojom je usvojen otkaz ugovora o korištenju stana, broj 09/3-28/68, zaključen između apelanta i Stambenog preduzeća Sarajevo, 13. juna 1968 godine, i naloženo apelantu da preda sporni stan slobodan od ljudi i stvari. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku u kojem je doneseno prvostepeno rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj I-23/03 od 2. februara 2004. godine, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze. Nakon toga je doneseno rješenje Općinskog suda, broj I-23/03 od 28. oktobra 2004. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta i rješenje o izvršenju, broj I-23/03 od 2. februara 20004. godine, ostalo je na snazi, te je doneseno i osporeno rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-489/05 od 11. maja 2005. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
12. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Stan, koji prema osporenom prvostepenom rješenju, apelant treba da napusti, predstavlja imovinsku vrijednost koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, osnovanost zahtjeva za raskid ugovora o korištenju spornog stana nije utvrđena u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić