Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2059/05 (S. H.)
Odluka donesena 17. 11. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2059/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 11. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, u predmetu broj AP-2059/05, rješavajući zahtjev Safeta Hadžiibrahimovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Safeta Hadžiibrahimovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Hadžiibrahimović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je, 30. septembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Rev-20/05 od 10. avgusta 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, do donošenja odluke o apelaciji, izdao slijedeće naloge: a) zabranio nadležnom Odjelu za urbanizam Vlade Brčko Distrikta BiH izdavanje dozvole za gradnju na nekretninama upisanim u zk. uložak br. 1142 KO Brčko; b) zabranio otuđenje i opterećenje nekretnina upisanih u zk. uložak br. 1142 KO Brčko, odnosno nekretnina upisanih u popisnom listu br. 4060 KO Brčko 1. i c) zabranio bilo kakvu izgradnju građevinskih objekata na nekretninama označenim kao k.č. br. 74/9 dvorište površine 324 m2 i k.č. 74/16 oranica i kućište u površini od 340 m2 upisanim u zk. uložak br. 1142 KO Brčko.
2. Na ime Irfana Čolića bilo je uknjiženo pravo besplatnog korištenja zemljišta upisanog kao k.č. br. 74/9 i 74/16. Irfan Čolić bio je i katastarski korisnik navedenog zemljišta. Na navedenim katastarskim česticama bio je izgrađen prizemni stambeni objekat (porodična kuća), čiji je katastarski korisnik bio, također, Irfan Čolić. U zemljišnim knjigama navedeno zemljište vodilo se kao društvena imovina, a nosilac prava raspolaganja bila je opština Brčko. Apelant je na osnovu rješenja o nasljeđivanju, koje je postalo pravomoćno 13. juna 1997. godine, postao zakonski nasljednik Irfana Čolića, a u presudama redovnih sudova, uključujući i presudu koja se osporava apelacijom Irfan Čolić se označava kao „pravni prednik“ apelanta.
3. Zapisnikom sačinjenim od strane urbanističko-građevinske inspekcije od 28. februara 1997. godine, konstatovano da je stambeni objekat izgrađen na navedenom zemljištu (čiji je korisnik bio Irfan Čolić) napušten i da se nalazi u ruševnom stanju, te da predstavlja opasnost po život i zdravlje ljudi. Predmetni stambeni objekat nalazio se u Brčkom u ulici Blagoja Simkića (Najfe Šehića br. 1). Nakon toga, izvršeno je rušenje predmetnog stambenog objekta. Rušenje je izvršeno na osnovu rješenja Opštinskog sekretarijata za urbanizam, prostorno planiranje i stambeno-komunalne poslove broj 06-03-36-364-50 od 6. marta 1997. godine. Skupština opštine Brčko rješenjem, broj 06-475-3/97 od 10. marta 1997. godine, dodijeljuje na korištenje Srpskoj pravoslavnoj opštini Brčko zemljište, u sklopu koga se nalazi i zemljište čiji je katastarski korisnik bio Irfan Čolić, tj. pravni prednik apelanta, obzirom da je na tom zemljištu bila predviđena izgradnja Srpske pravoslavne crkve sa pratećim objektima, prema Urbanističkom planu grada Brčko-Regulacionom planu stambenog naselja „Kolobara“. Na osnovu navedenog rješenja o dodjeli predmetnog zemljišta, koje je donijela Skupština opštine Brčko, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donosi rješenja, br. Dn-267/97 i Dn-268/97, kojima se nalaže upis prava korištenja u zemljišnim knjigama na ime Srpske pravoslavne opštine Brčko.
4. Apelant je, Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Brčko Distrikta i Srpske pravoslavne crkvene opštine Brčko, u kojoj je istaknuo više tužbenih zahtijeva: a) tražio je brisanje dodijeljenog prava korištenja na predmetnom zemljištu, tj. tražio je da se ponište rješenja Osnovnog suda kojim je upisano pravo korištenja predmetnog zemljišta na ime Srpske pravoslavne crkvene opštine Brčko; b) tražio je utvrđenje prava građenja i prava posjeda na predmetnom zemljištu u svoju korist i c) tražio je naknadu štete zbog rušenja objekata.
5. Rješavajući o tužbi Osnovni sud je donio presudu, broj P-594/02-I od 5. aprila 2004. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtijev u dijelu opisanom pod c) u prethodnoj tački ove odluke, te obavezao Brčko Distrikt da apelantu isplati 65.620 KM, na ime naknade štete za srušenu kuću, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 5. novembra 2002. godine. Istom presudom apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom u dijelu opisanom pod a) i b) u prethodnoj tački ove odluke. Osnovni sud je obavezao Brčko Distrikt da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 6.916,52 KM. Predmetni tužbeni zahtijev u cijelosti je odbijen prema Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Brčko, te je apelantu naloženo da im naknadi troškove postupka u iznosu od 2.200 KM. Presuda Osnovnog suda potvrđena je presudom Apelacionog suda, broj Gž-389/04 od 9. maja 2005. godine. Revizija apelanta odbijena je presudom Apelacionog suda, broj Rev-20/05 od 10. avgusta 2005. godine.
6. Redovni sudovi svoja odlučenja, u dijelu u kojem odbijaju preostali dio tužbeni zahtijeva, obrazlažu da Osnovni sud rješenja, br. Dn-267/97 i Dn-268/97, kojima je naložio upis prava korištenja na predmetnom zemljištu u korist Srpske pravoslavne crkvene opštine Brčko, nije donio na nezakonit način. Osnovni sud je upis prava korištenja na predmetnom zemljištu izvršio na temelju pravosnažnog rješenja Skupštine opštine Brčko, broj 06-475-3/97 od 10. marta 1997. godine, kojim je predmetno zemljište dodijeljeno na korištenje Srpskoj pravoslavnoj opštini Brčko. U predmetnom sudskom spisu nema dokaza da je navedeno rješenje Skupštine opštine Brčko osporeno, ili da je na bilo koji način stavljeno van snage. Dakle, upis prava korištenja izvršen je na temelju istinitih i valjanjih dokumenata (pravosnažno rješenje skupštine opštine Brčko), zbog čega apelantu ne pripada pravo na brisovnu tužbu kod postojanja ovakvih okolnosti.
7. Apelant smatra da je proizvoljnom primjenom prava, u navedenim postupcima u odnosu na odbijanje dijela njegovog tužbenog zahtijeva, došlo do povrede ustavnih prava kako slijedi: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatan i porodični život dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant naglašava da je u toku izrada i izlaganje na javni uvid regulacionog plana, te da postoji mogućnost izdavanja dozvole za gradnju na njegovom zemljištu, iz kog razloga traži donošenje privremene mjere. Apelant ne navodi, niti daje dokaze o neotklonjivim štetnim posljedicama koje će nastupiti ukoliko Ustavni sud ne usvoji privremenu mjeru koju je predložio.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. S tim u vezi, napominje se da je apelant podnio zahtijev za izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do donošenja odluke o apelaciji, izdao slijedeće naloge: a) zabranio nadležnom Odjelu za urbanizam Vlade Brčko Distrikta BiH izdavanje dozvole za gradnju na nekretninama upisanim u zk. uložak br. 1142 KO Brčko; b) zabranio otuđenje i opterećenje nekretnina upisanih u zk. uložak br. 1142 KO Brčko, odnosno nekretnina upisanih u popisnom listu br. 4060 KO Brčko 1. i
c) zabranio bilo kakvu izgradnju građevinskih objekata na nekretninama označenim kao k.č. br. 74/9 dvorište površine 324 m2 i k.č. 74/16 oranica i kućište u površini od 340 m2 upisanim u zk. uložak br. 1142 KO Brčko.
12. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Apelantovi navodi, da je u toku izrada i izlaganje na javni uvid regulacionog plana, te da postoji mogućnost izdavanja dozvole za gradnju na njegovom placu, nisu relevantni za dokazivanje nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica koje su suprotne sa zakonitim ciljem, kad se ima u vidu da je već srušen predmetni građevinski objekat, kao i da je predmetno zemljište dodijeljeno na korištenje drugom korisniku, što je sve evidentirano u zemljišnim knjigama. Dakle, moguće protivpravne radnje (rušenje predmetnog objekta i dodijela zemljišta na korištenje drugom korisniku) su već izvršene i njihova ustavnost će se ocijenjivati kod donošenja odluke o apelaciji. Ukoliko se utvrdi da su navedene radnje bile neustavne te ukoliko se naloži njihovo saniranje, proizilazi da će to dovesti i do preispitivanja ustavnosti građevinske dozvole, kao i svih ostalih pravnih poslova koji se eventualno mogu zasnovati na spornom zemljištu. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić