Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2181/05 (P. S.)

Odluka donesena 17. 11. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2181/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 11. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, u predmetu broj AP-2181/05, rješavajući zahtjev Perse Slavnić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Perse Slavnić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Persa Slavnić (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 27. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Gž-815/04 od 7. septembra 2005. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud „zabraniti raspolaganje spornom garažom gospodinu Beganoviću, a u smislu onemogućavanja njegovog prometovanja garaže do donošenja odluke Ustavnog suda“.

2. Općinski sud u Travniku je presudom, broj P-192/04 od 7. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Gž-815/04 od 7. septembra 2005. godine, u parničnom postupku protiv apelantice, utvrdio da je tužitelj Enver Beganović (u daljnjem tekstu: tužitelj) pravnim poslom, ugovorom o kupoprodaji garaže, broj OV:02-566/1-93 od 20. jula 1993. godine, stekao pravo vlasništva na garaži u Travniku (u daljnjem tekstu; sporna nekretnina) koja je ranije bila u apelantičinom vlasništvu. Apelantici je presudom naloženo da je dužna trpiti da se tužitelj na temelju te presude uknjiži kao vlasnik i posjednik nekretnina.

3. Apelantica je, u apelaciji Ustavnom sudu, navela da je „postupajući sud zanemario postojanje sile, prinude i prijetnje, dakle apsolutnu ništavost uvjetovanu ratnim okolnostima u ovom konkretnom predmetu, baveći se isključivo formalnim uslovima za ustanovljavanje valjanosti navodnog kupoprodajnog ugovora., čime su povrijeđena apelantičina ustavna prava vezana za njeno pravo na nesmetano korištenje i raspolaganje vlastitom imovinom.“ Apelantica nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Apelantica ja zatražila od Ustavnog suda da zabrani tužitelju «prometovanje» sa spornom nekretninom na kojoj je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju osporene presude, bez navođenja razloga i dokaza u prilog donošenju takve odluke. S obzirom na navedeno, Ustavni sud njen zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2181/05 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio