Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1840/05 (ZPZ «Zanat-prom» iz Doboja)

Odluka donesena 17. 11. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1840/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 11. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, u predmetu broj AP-1840/05, rješavajući zahtjev ZPZ «Zanat-prom» iz Doboja za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev ZPZ «Zanat-prom» iz Doboja za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. ZPZ «Zanat-prom» iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja, podnio je, 31. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neprovođenja izvršenja dozvoljenog rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Ip-595/05 od 8. juna 2005. godine. Apelant je, 9. novembra 2005. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Poreskoj upravi - Područni centar Doboj Ministarstva finansija Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Poreska uprava RS), da stavi van snage rješenje, broj 06/2.04/0701-452-99-

1/05 od 21. septembra 2005. godine o prinudnoj naplati poreza izvršenjem na novčanim sredstvima na žiro računu apelanta. Apelant je takođe zatražio da Ustavni sud naredi Poreskoj upravi RS zabranu donošenja novog rješenja o prinudnoj naplati bilo kakvih obaveza apelanta do novčanog iznosa u visini od 251.288,00 KM, koje potraživanje je ustanovljeno u korist apelanta protiv Republike Srpske

- Vlada RS-Ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: protivnik apelacije), po osnovu navedenog pravosnažnog rješenja Osnovnog suda o dozvoli izvršenja.

2. Navedenim rješenjem o prinudnoj naplati poreza, na ime neplaćenih dospjelih sedam mjesečnih rata poreza u ukupnom iznosu od 34.207,93 KM, Poreska uprava RS odredila je izvršenje na novčanim sredstvima apelanta, koja se vode na apelantovom žiro-računu kod Razvojne banke Jugoistočne Evrope Filijala Doboj.

3. Apelant ističe da ima utvrđeno potraživanje prema protivniku apelacije u iznosu od 251.288,00 KM, čije izvršenje je dozvoljeno navedenim rješenjem Osnovnog suda. Navedeno izvršenje do danas nije provedeno. Apelant se žali da je protivnik apelacije putem svog resornog Ministarstva finansija donio rješenje o prinudnoj naplati poreza, dakle iskoristio je svoju mogućnost da za potraživanje prema apelantu u iznosu od 34.207,93 KM blokira žiro-račun apelanta, a ovome je onemogućio naplatu njegovog potraživanja u mnogostruko većem iznosu. Time je, kako se navodi u apelaciji, apelantu onemogućeno poslovanje, a prijeti mu i prinudna likvidacija ili stečaj.

4. U apelaciji se naglašava da je nesprovođenjem izvršenja dozvoljenog navedenim rješenjem Osnovnog suda povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjevpodnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi o mogućem nastupanju neotklonjive štete u vidu otvaranja stečajnog postupka ili postupka likvidacije u slučaju naplate dužnih poreza protiv njega su paušalni i apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze koji idu u prilog tome da će se donošenjem privremene mjere spriječiti nastupanje eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica.

9. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se zahtjev za donošenje privremene mjere tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu poreskih obaveza, propisanih poreskim zakonodavstvom, dok je apelacija podnesena zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne presude kojom je tuženoj Republici Srpskoj naložena isplata u korist apelanta. Poreski organi uprave su svojim rješenjima odredili prinudnu naplatu radi namirenja dužnih poreza, izvršenjem na novčanim sredstvima apelanta u iznosu od 34.207,93 KM, a apelant prema Republici Srpskoj ima potraživanja na osnovu navedene presude u iznosu od 251.288,00 KM. Međutim, Ustavni sud smatra da se ne mogu kompenzovati, odnosno prebijati obaveze koje proizilaze iz javnog (poreskog) zakonodavstva sa obavezama koje proizilaze iz građansko-pravnih odnosa. Apelant se ne može pozivati na svoja prava koja je stekao u građanskim dužničko-povjerilačkim odnosima na načelima ravnopranosti i slobodne dispozicije stranaka, u namjeri da odgodi ili ne izvrši svoje javno-pravne obaveze, sve dok prema njemu državni organi ne izmire svoje građansko-pravne obaveze.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1840/05 (ZPZ «Zanat-prom» iz Doboja) | Sudska praksa | Aktio