Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-161/05 (B. I.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-161/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-161/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev B. I., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B. I. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa M. Č., advokat iz Foče, podnio je, 31. januara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-71/04 od 22. oktobra 2004. godine i presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-39/03 od 27. jula 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud je presudom, broj K-39/03 od 27. jula 2004. godine, oglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela -teško djelo protiv bezbejdnosti javnog saobraćajaiz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio i izrekao mu uslovnu osudu, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo.
3. Okružni sud je presudom, broj Kž-71/04 od 22. oktobra 2004. godine, odbio je žalbu apelanta kao neosnovanu, dok je djelimično uvažio žalbu Okružnog tužioca iz Trebinja, pa je presudu Osnovnog suda, broj K-39/03 od 27. jula 2004. godine, preinačio u odluci o kazni, tako da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava od strane suda koji nije bio nepristrasan.
5. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora, apelant navodi da bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njegovih ljudskih prava.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
9. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njegovih ljudskih prava.
10. Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Okružnog suda i Osnovnog suda, prilikom odlučivanja u navedenom krivičnom predmetu, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić