Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-218/04 (D.N.)
Odluka donesena 25. 02. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-218/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
25. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 25 februara 2005. godine, u predmetu broj AP- 218/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev D. N., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. N. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Busovače, podnijela je, 29. novembra 2004. godine, zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine, odlučio da odbaci predmetnu apelaciju, podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj O-774/02 od 2. juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
3. Apelantica u zahtjevu za preispitivanje osporava zaključak Ustavnog suda, da se u njenom slučaju može primjeniti stav iz ranije odluke Ustavnog suda, broj AP-30/03 od 23. aprila 2004. godine, koji glasi: „kada se ne može utvrditi kada je apelant službeno primio odluku na koju se žali, rok za utvrđivanje blagovremenosti apelacije računa se od trenutka kada je apelant saznao za povredu svojih prava“. Naime, u osporenoj odluci Ustavnog suda, broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine, Ustavni sud je naglasio da se apelantici rok za apelaciju treba računati od momenta kad je primila dopis Općinskog suda u Tuzli, u kojem je navedeno da joj se neće uručiti rješenje o nasljeđivanju, broj O-774/02 od 2. juna 2003. godine, jer nije zakonska nasljednica umrlog ostavitelja. Dakle, Ustavni sud je smatrao da je apelantica trebala izjaviti apelaciju u roku od 60 dana, od trenutka kada je primila navedeni dopis Općinskog suda u Tuzli, u kom je izričito obaviještena da joj se neće dostavljati rješenje o nasljeđivanju broj O-774/02 od 2. juna 2003. godine. S druge strane, u zahtjevu za preispitivanje osporene odluke, apelantica tvrdi da je obaveza Općinskog suda u Tuzli da joj dostavi navedeno rješenje o nasljeđivanju. Obzirom da Općinski sud u Tuzli to nije uradio (samo je poslao dopis da joj se neće uručivati rješenje o nasljeđivanju), apelantica smatra da je došlo do povrede njenih ustavnih prava, te nije ni mogao proći rok za podnošenje apelacije. Zbog toga, apelantica je naglasila da podnosi i novu apelaciju sa istim sadržajem kao u prethodnoj, uz nadu da će Ustavni sud promijeniti svoj stav koji je zauzeo prilikom donošenja odluke, broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine.
4. Ustavni sud je prilikom razmatranja predmetnog zahtjeva pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
5. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle bitno uticati na ishod spora i koje, u vrijeme donošenja odluke, Ustavnom sudu nisu bile poznate i nisu razumno mogle biti poznate stranki, kao i da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
6. Imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda, koja je predmet zahtjeva, donesena 27. oktobra 2004. godine, a zahtjev za preispitivanje podnesen 29. novembra 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnikom Ustavnog suda.
7. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su navedene u zahtjevu, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujuči uticaj na ishod spora pred Ustavnim sudom. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud smatra da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj
9. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud zaključuje da se zahtjev temelji i poziva na činjenicama i dokazima koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije. Naime, apelantica u zahtjevu za preispitivanje osporene odluke polemizira sa stavom Ustavnog suda, u pogledu računanja roka za podnošenje apelacije u određenim situacijama. Apelantica ne iznosi nikakve nove činjenice i dokaze, koji nisu bili poznati Ustavnom sudu prilikom donošenja osporene odluke, broj AP-218/04 od 27. oktobra 2004. godine.
10. Na temelju navedenog proizilazi da apelantica, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije dostavila dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustvnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
11. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom
71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić