Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-333/05 (M. K. i dr.)
Odluka donesena 26. 04. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-333/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-333/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K., Z. H., Š. K., S.
S., J. I., Dž. B., Š. S., J. M., F. S., R. B., M. K., M. H., N. J., S. T., S.
Đ., F. V., N. B., N. A., Z. D., H. G., A. Dž., M. K., M. K., H. M., M.
H., Z. T.-H., R. H., R. B., Dž. M., H. L., M. P., H. S., N. S., M. Đ., S. M., L. B., F. T., S. K., H. B., M. S., M. Č., Z. Ž., S. Z., F. B., E.
Ž., E. M., H. H., S. K., R. V., Z. K., F. B., S. K., S. H., Š. Z., S. K., M. Ž., M. D., E. B., N. O., G. M., A. Đ., N. Z., S. H., S. T., F. H., I.
I., E. S., H. H., Z. B., Z. Z., F. H., S. Đ.-B., D. Ž., S. K., R. B., O.
A., A. T., A. M., M. M., K. M., M. B., N. A., A. I., S. M., A. Dž., J.
M., S. K., A. M., N. M., M. K., M. I., S. D., M. D., A. M., M. K., M.
H., M. I., Š. Č., Dž. Č., B. H., M. Č., Đ. S., M. S., N. L., Dž. M., F.
G., I. H., D. Š., A. Č., F. M., B. Š., A. Dž., H. M., H. K., S. H., F. B., M. K., S. Š., I. B., R. H., A. B., M. V., F. R., M. . Z. K., I. B., A. A., R. H., J. H., H. H., Š. H., S. Š., F. H., F. Dž., F. M., M. M., D. O.,, protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju, br. RS-191/04 od 26.
oktobra 2004. godine, RS-172/04 od 27. oktobra 2004. godine, RS- 31/03, RS-66/04, RS-10/04, RS-12/04 od 29. oktobra 2004. godine;
RS-36/04 od 1. novembra 2004. godine, RS-108/04, RS-44/04 od 3.
novembra 2004. godine, RS-195/03 od 8. novembra 2004. godine, RS- 159/04, RS-155/04, RS-157/04 od 9. novembra 2004. godine; RS- 198/03, RS-225/04 od 10. novembra 2004. godine; RS-96/04, RS- 237/04, RS-110/04 od 11. novembra 2004. godine; RS-264/04 od 15.
novembra 2004. godine; RS-220/04, RS-232/04, RS-201/04 od 17.
novembra 2004. godine; RS-79/04, RS-71/04, RS-75/04, RS-4/04, RS-67/04 od 18. novembra 2004. godine; RS-78/04, RS-74/04, RS- 197/03, RS-201/03, RS-112/04, RS-322/04 od 19. novembra 2004.
godine; RS-80/04 od 21. novembra 2004. godine; RS-222/04, RS- 157/03 od 22. novembra 2004. godine, RS-91/04, RS-196/03, RS- 200/03, RS-167/03, RS-166/03, RS-213/03, RS-82/04, RS-86/04, RS- 192/03, RS-208/03, RS-193/04, RS-76/04, RS-90/04, RS-217/04, RS- 90/04, RS-223/04, RS-207/04, RS-227/04, RS-212/04, RS-187/04,
RS-114/04, RS-171/04, RS-163/04, RS-239/04, RS-235/04, RS-
231/04, RS-263/04, RS-284/04, RS-103/04, RS-208/04 od 23.
novembra 2004. godine; RS-168/04 od 24. novembra 2004. godine, RS-77/04, RS-72/04, RS-69/04, RS-173/04, RS-24/04, RS-73/04, RS-
221/04, RS-205/04, RS-202/04, RS-173/04, RS-234/04 od 25.
novembra 2004. godine; RS-94/04 od 26. novembra 2004. godine;
RS-132/04 od 29. novembra 2004. godine, RS-21/04 RS-1/04 RS- 88/04, RS-5/04, RS-13/04, RS-20/04, RS-56/04, RS-9/04, RS-17/04, RS-116/04, RS-169/04, RS-313/04 od 30. novembra 2004. godine, RS-153/04 od 1. decembra 2004. godine, RS-31/04, RS-3/04, RS- 11/04, RS-63/04, RS-23/04, RS-111/04, RS-184/04, od 3. decembra 2004. godine, RS-190/03, RS-100/04, RS-194/03, RS-164/04, RS- 241/04 od 6. decembra 2004. godine, RS-87/04, RS-75/03, RS- 115/04, RS-156/04 od 15. decembra 2004. godine, RS-30/03, RS- 89/04, RS-97/04, RS-35/03, RS-169/03, RS-144/03, RS-105/04, RS- 84/04, RS-161/04, RS-101/04, RS-203/04, RS-151/04, RS-186/04, RS-238/04, RS-255/04, RS-290/04 od 17. decembra 2004. godine, RS-38/03, RS-245/04, RS-372/04 od 5. januara 2005. godine, RS- 226/04, RS-210/04, RS-133/04, RS-266/04, RS-262/04, RS-321/04 od 18. januara 2005. godine, te protiv rješenja Osnovnog suda u Derventi, br. RS-4/04 od 26. novembra 2004. godine, RS-61/03 od 30.
novembra 2004. godine i rješenja Osnovnog suda u Modriči, br. RS- 10/04, RS 12/04 od 21. decembra 2004. godine, RS-24/04 od 30.
decembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K., Z. H., Š. K., S. S., J. I., Dž. B., Š. S., J. M., F. S., R. B., M. K., M. H., N. J., S. T., S. Đ., F. V., N. B., N. A., Z. D., H. G., A. Dž., M. K., M. K., H. M., M. H., Z. T.-H., R. H., R. B., Dž. M., H. L., M. P., H. S., N. S., M. Đ., S. M., L. B., F. T., S. K., H. B., M. S., M. Č., Z. Ž., S. Z., F. B., E. Ž., E. M., H. H., S. K., R. V., Z. K., F. B., S. K., S. H., Š. Z., S. K., M. Ž., M. D., E. B., N. O., G. M., A. Đ., N. Z., S. H., S. T., F. H., I. I., E. S., H. H., Z. B., Z. Z., F. H., S. Đ.-B., D. Ž., S. K., R. B., O. A., A. T., A. M., M. M., K. M., M. B., N. A., A. I., S. M., A. Dž., J. M., S. K., A. M., N. M., M. K., M. I., S. D., M. D., A. M., M. K., M. H., M. I., Š. Č., Dž. Č., B. H., M. Č., Đ. S., M. S., N. L., Dž. M., F. G., I. H., D. Š., A. Č., F. M., B. Š., A. Dž., H. M., H. K., S. H., F. B., M. K., S. Š., I. B., R. H., A. B., M. V., F. R., M. . Z. K., I. B., A. A., R. H., J. H., H. H., Š. H., S. Š., F. H., F. Dž., F. M., M. M., D. O., (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnijeli su, 2. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), br. RS-191/04 od 26. oktobra 2004. godine, RS-172/04 od 27. oktobra 2004. godine, RS- 31/03, RS-66/04, RS-10/04, RS-12/04 od 29. oktobra 2004. godine; RS-36/04 od 1. novembra 2004. godine, RS-108/04, RS-44/04 od 3. novembra 2004. godine, RS-195/03 od 8. novembra 2004. godine, RS-159/04, RS-155/04, RS-157/04 od 9. novembra 2004. godine; RS-198/03, RS- 225/04 od 10. novembra 2004. godine; RS-96/04, RS-237/04, RS-110/04 od 11. novembra 2004. godine; RS-264/04 od 15. novembra 2004. godine; RS-220/04, RS-232/04, RS-201/04 od 17. novembra 2004. godine; RS-79/04, RS-71/04, RS-75/04, RS-4/04, RS-67/04 od 18. novembra 2004. godine; RS-78/04, RS-74/04, RS-197/03, RS-201/03, RS-112/04, RS-322/04 od 19. novembra 2004. godine; RS-80/04 od 21. novembra 2004. godine; RS-222/04, RS-157/03 od 22. novembra 2004. godine, RS-91/04, RS-196/03, RS-200/03, RS-167/03, RS-166/03, RS-213/03, RS-82/04, RS-86/04, RS-192/03, RS-208/03, RS-193/04, RS-76/04, RS-90/04, RS-217/04, RS- 90/04, RS-223/04, RS-207/04, RS-227/04, RS-212/04, RS-187/04, RS-114/04, RS-171/04, RS- 163/04, RS-239/04, RS-235/04, RS-231/04, RS-263/04, RS-284/04, RS-103/04, RS-208/04 od 23. novembra 2004. godine; RS-168/04 od 24. novembra 2004. godine, RS-77/04, RS-72/04, RS-69/04, RS-173/04, RS-24/04, RS-73/04, RS-221/04, RS-205/04, RS-202/04, RS-173/04, RS-234/04 od 25. novembra 2004. godine; RS-94/04 od 26. novembra 2004. godine; RS-132/04 od 29. novembra 2004. godine, RS-21/04 RS-1/04 RS-88/04, RS-5/04, RS-13/04, RS-20/04, RS-56/04, RS-9/04, RS- 17/04, RS-116/04, RS-169/04, RS-313/04 od 30. novembra 2004. godine, RS-153/04 od 1. decembra 2004. godine, RS-31/04, RS-3/04, RS-11/04, RS-63/04, RS-23/04, RS-111/04, RS- 184/04, od 3. decembra 2004. godine, RS-190/03, RS-100/04, RS-194/03, RS-164/04, RS-241/04 od 6. decembra 2004. godine, RS-87/04, RS-75/03, RS-115/04, RS-156/04 od 15. decembra 2004. godine, RS-30/03, RS-89/04, RS-97/04, RS-35/03, RS-169/03, RS-144/03, RS-105/04, RS-84/04, RS-161/04, RS-101/04, RS-203/04, RS-151/04, RS-186/04, RS-238/04, RS-255/04, RS-290/04 od 17. decembra 2004. godine, RS-38/03, RS-245/04, RS-372/04 od 5. januara 2005. godine, RS- 226/04, RS-210/04, RS-133/04, RS-266/04, RS-262/04, RS-321/04 od 18. januara 2005. godine, te protiv rješenja Osnovnog suda u Derventi br. RS-4/04 od 26. novembra 2004. godine, RS-61/03 od 30. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Modriči, br. RS-10/04, RS-12/04 od 21. decembra 2004. godine, RS-24/04 od 30. decembra 2004. godine.
2. Ustavni sud je, na osnovu člana 30. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, a s obzirom da se radi o više apelacija po istom pitanju iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da se apelacije spoje, vodi jedan postupak i donese jedna odluka broj AP 333/05. Spojene su slijedeće apelacije: AP- 333/05, AP-334/05, AP-335/05, AP-336/05, AP-337/05, AP-338/05, AP-339/05, AP-340/05, AP-341/05, AP-342/05, AP-343/05, AP-344/05, AP-345/05, AP-346/05, AP-347/05, AP-348/05, AP-349/05, AP-350/05, AP-351/05, AP-352/05, AP-353/05, AP-354/05, AP-355/05, AP-356/05, AP-357/05, AP-358/05, AP-359/05, AP-360/05, AP-361/05, AP-362/05, AP-364/05, AP-365/05, AP-366/05, AP-367/05, AP-368/05, AP-369/05, AP-370/05, AP-371/05, AP-372/05, AP-373/05, AP-374/05, AP-375/05, AP-376/05, AP-377/05, AP-378/05, AP-379/05, AP-380/05, AP-381/05, AP-382/05, AP-384/05, AP-385/05, AP-386/05, AP-387/05, AP-389/05, AP-390/05, AP-391/05, AP-392/05, AP-393/05, AP-394/05, AP-395/05, AP-396/05, AP-397/05, AP-398/05, AP-399/05, AP-400/05, AP-401/05, AP-402/05, AP-404/05, AP-406/05, AP-407/05, AP-408/05, AP-409/05, AP-410/05, AP-411/05, AP-412/05, AP-413/05, AP-414/05, AP-415/05, AP-416/05, AP-417/05, AP-418/05, AP-419/05, AP-420/05, AP-421/05, AP-422/05, AP-423/05, AP-424/05, AP-425/05, AP-426/05, AP-427/05, AP-428/05, AP-429/05, AP-430/05, AP-431/05, AP-432/05, AP-433/05, AP-434/05, AP-435/05, AP-436/05, AP-437/05, AP-438/05, AP-439/05, AP-440/05 AP-441/05, AP-442/05, AP-443/05, AP-444/05, AP-445/05, AP-446/05, AP-47/05, AP-448/05, AP-449/05, AP-452/05, AP-453/05, AP-454/05, AP-455/05, AP-456/05, AP-457/05, AP-458/05, AP-459/05, AP-460/05, AP-462/05, AP-463/05, AP-464/05, AP-466/05, AP-467/05, AP-468/05, AP-469/05, AP-470/05, AP-471/05, AP-472/05, AP-473/05, AP-474/05, AP-475/05, AP-476/05, AP-477/05, AP-478/05.
3. Apelanti su Osnovnim sudovima u Derventi i Modriči podnijeli tužbe za utvrđenje prava iz radnog odnosa, odnosno uspostavu radno pravnog statusa u njihovim prijeratnim firmama, u kojim su prestali raditi izbijanjem ratnih dejstava. Kako se navodi u apelacijama, apelanti su zaključili da će postupci pred redovnim sudovima biti necjelishodni, s obzirom na unaprijed poznat ishod tih postupaka, jer s obzirom na praksu tih sudova, apelanti ističu da bi njihovi tužbeni zahtjevi bili odbačeni kao neblagovremeni. Iz ovog razloga apelanti su povukli podnesene tužbe, te su Osnovni sudovi u Derventi i Modriči donijeli rješenja navedena u dispozitivu ove odluke, kojim se utvrđuje da su tužbe povučene i da se smatra da tužbe nisu ni podnijete.
4. Protiv navedenih rješenja apelanti su podnijeli apelacije Ustavnom sudu. Apelanti se u apelaciji žale da su rješenja redovnih sudova povrijedila njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija), te pravo na rad.
5. Apelanti traže od Ustavnog suda da ukine osporena rješenja, naloži poslodavcima da odmah ponude apelantima mogućnost povratka na radno mjesto i da nalože sudovima da po hitnom postupku riješe njihove zahtjeve za naknadu štete zbog izgubljene zarade i doprinosa.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovo formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. U konkretnim slučajevima, radni odnosi u Republici Srpskoj su bili regulisani Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa SFRJ («Službeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90), kojim je u odredbama iz člana 80. stav 2. bilo propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava iz radnog odnosa, ima pravo da u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povređeno njegovo pravo, odnosno od dana kad je radnik saznao za povredu tog prava, podnese prigovor nadležnom organu u preduzeću. Član 83. stav 1. je dalje propisivao da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.
9. Apelanti se nisu mogli osloboditi obaveze da iskoriste pravo na prigovor poslodavcu, u odnosu na radnje kojim je došlo do povrede njihovog prava iz radnog odnosa. Prema zakonskim odredbama bili su obavezni da podnesu prigovor u roku od 15 dana od saznanja za povredu, ili u roku od 15 dana od 19. juna 1996. godine, kada je ukinuto ratno stanje. Međutim, apelanti su propustili da to učine.
10. Pored toga, apelanti su povukli svoje tužbe, te su sudovi donijeli rješenja kojim se utvrđuje da su tužbe povučene, te da se smatra da nisu ni podnijete i da se mogu ponovo podnijeti.
11. Dakle, rješenja kojim se samo utvrđuje da su apelanti povukli svoje tužbe su procesnog karaktera i ne rješavaju o meritumu tužbenih zahtjeva apelanata, niti su to konačne odluke, kojim bi raspoloživi pravni lijekovi mogući po zakonu bili iscrpljeni.
12. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić