Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-12/05 (M.S.)

Odluka donesena 26. 04. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-12/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-12/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-2042/03 od 28. aprila 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, broj P- 201/02-M od 14. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 5. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2042/03 od 28. aprila 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-201/02- M od 14. decembra 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Maglaju, broj P-201/2002 od 12. maja 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio isplatu otpremnine u vrijednosti od 1.500,00 KM. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni sud presudom, broj Gž-2042/03 od 28. aprila 2004. godine. odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju. koju je Općinski sud rješenjem, broj P-201/02-M od 14. decembra 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom

3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

5. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, obzirom da je ista odbačena kao nedopuštena rješenjem Općinskog suda, broj P-201/02-M od 14. decembra 2004. godine. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2042/03 od 28. aprila 2004. godine. Apelant je ovu presudu primio 19. maja 2004. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. januara 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4, Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-12/05 (M.S.) | Sudska praksa | Aktio