Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-17/05 (B. P.)
Odluka donesena 22. 11. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-17/05
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
22. 11. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 22. novembra 2005. godine, u predmetu broj U 17/05, rješavajući zahtjev Borislava Paravca, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da se donese privremena mjera, na osnovu člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 5 i člana 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Borislava Paravca, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da se donese privremena mjera.
OBRAZLOŽENJE
1. Borislav Paravac, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 9. novembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev da se ocijeni usaglašenost sa Ustavom Bosne i Hercegovine odredbi člana 5 tač. 2 i 6, člana 7 tačka 2, člana 46 tačka 3, člana 49 tačka 3 i člana 51 tač. 2, 4 i 5 Zakona o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH» broj 35/04). Podnosilac zahtjeva je, takođe, tražio da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud, dok se ne donese konačna odluka, „obustavio od primjene osporene odredbe zakona kako ne bi nastupile nove štetne posljedice“.
2. Podnosilac zahtjeva je naveo da su osporene odredbe Zakona o osnivanju kompanije za prenos električne energije u suprotnosti sa Sporazumom o Prenosnoj kompaniji i Neovisnom operatoru sistema potpisanom između entitetskih premijera 2. juna 2003. godine. Navedenim zakonom ovlašćenja i status nezavisnog člana Upravnog odbora Kompanije za prenos električne energije su znatno proširena u odnosu na ovlašćenja data u međuentitetskom sporazumu od 2. juna 2003. godine, tako da sada predstavnici Republike Srpske u organima upravljanja Kompanije za prenos električne energije nisu u mogućnosti da upravljaju svojom imovinom. Dakle, predmetnim zakonom izašlo se izvan okvira saglasnosti koju su dali entiteti u navedenom sporazumu, u čemu podnosilac zahtjeva vidi nesaglasnost osporenih zakonskih odredbi sa članom III/5b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija). Sem toga, podnosilac zahtjeva naglašava da određene osporene odredbe predmetnog zakona nisu u saglasnosti ni sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 Evropske konvencije, s obzirom da je nezavisnom članu Kompanije za prenos električne energije dat apsolutni imunitet, a odluke koje on donosi nisu podložne sudskoj kontroli.
3. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva da se donese privremena mjera, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući na to:
- Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog doma zakonodavnog vijeća jednog entiteta».
Član 77 stav 1 Pravila Ustavnog suda glasi:
1. Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
4. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u zahtjevu i priloženim dokazima, može da bude spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
5. Takođe, Ustavni sud napominje da se osnovanost zahtjeva ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva da se donese privremena mjera. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva da se donese privremena mjera su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu. Razlozi i dokazi koje je podnosilac zahtjeva naveo u pogledu navodne neustavnosti osporenog opšteg akta ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva da li da se donese privremena mjera. Stoga, slijedi da podnosilac zahtjeva mora posebno da obrazloži i dokaže zašto traži da se donese privremena mjera.
6. Podnosilac zahtjeva ja u zahtjevu za privremenu mjeru zatražio od Ustavnog suda da dok se ne donese konačna odluka „obustavi od primjene osporene odredbe zakona kako ne bi nastupile nove štetne posljedice“. Podnosilac zahtjeva je naveo da su „štetne posljedice već nastupile“, a kao dokaz priložio je odluke nezavisnog člana Upravnog odbora Kompanije za prenos električne kako slijedi: Odluka o alokaciji sredstava Kompanije za prenos električne energije, broj UO-9-1/05 od 18. oktobra 2005. godine; Odluka o Upravi Kompanije za prenos električne energije, broj UO-9-2/05 od od 10. oktobra 2005. godine i Odluka o unutrašnjoj organizaciji Kompanije za prenos električne energije, broj UO-9-3/05 od 18. oktobra 2005. godine. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da su citirane odluke nezavisnog člana upravnog odbora donesene na osnovu ovlašćenja koje nezavisnom članu daje Zakon o osnivanju kompanije za prenos električne energije.
7. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnova da se usvoji predmetna privremena mjera. Naime, ukoliko Ustavni sud odbije zahtjev da se donese privremena mjera, a naknadno odluči da osporene zakonske odredbe nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, efekti dosadašnje implementacije spornih zakonskih odredbi će biti poništeni. Ustavni sud, na osnovu navedenih razloga i dokaza koje je naveo podnosilac zahtjeva, nije mogao da zaključi da implementacija osporenog zakona nužno prouzrokuje nenadoknadivu štetu. S druge strane, ukoliko Ustavni sud odluči da usvoji zahtjev da se donese privremena mjera i zabrani daljnju primjenu osporenih zakonskih odredbi, a zatim utvrdi da je osporeni zakon saglasan sa Ustavom Bosne i Hercegovine, biće zaustavljene aktivnosti na formiranju jedinstvene Kompanije za prenos električne energije, koje su u skladu sa Zakonom o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini, što svakako šteti javnom interesu. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je zahtjev da se donese privremena mjera neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić