Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-94/05 (M. S.)

Odluka donesena 26. 04. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-94/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-94/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-

329/03 od 7. decembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1604/02 od 8. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-1594/99 od 11. aprila 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 22. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-329/03 od 7. decembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1604/02 od 8. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

1594/99 od 11. aprila 2002. godine. Dopunu apelacije apelant je podnio 26. februara 2005. godine.

2. Osporenom presudom Općinskog suda, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da je apsolutno ništav ugovor o poklonu od 8. septembra 1983. godine, zaključen između pravnog prednika stranaka kao poklonodavca i tužene braće apelanta kao poklonoprimaca. Tužbenim zahtjevom je apelant takođe, tražio da se tuženi obavežu priznati i trpiti brisanje uknjižbe prava vlasništva i posjeda u zemljišnjim knjigama.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-329/03 od 7. decembra 2004. godine, odbačena je kao nedopuštena, revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda, zbog toga što apelant u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je vrijednost spora provjeravana na pripremnom ročištu u smislu člana 34. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 125/02, od 26. septembra 2003. godine).

6. U konkretnom slučaju, revizija apelanta je odbačena i nije predstavljala efektivan pravni lijek. Slijedi, da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1604/02 od 8. aprila 2003. godine.

7. Kako je apelantu, najkasnije 19. juna 2003. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1604/02 od 8. aprila 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. januara 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-94/05 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio