Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-34/00 (M. P.)

Odluka donesena 25. 02. 2002.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-34/00

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

25. 02. 2002.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Sarajevo

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 57. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25. i 26. februara 2002. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se apelacija gospodina M. P. protiv rješenja Okružnog suda Trebinje broj Kž- 17/2000 od 24. februara 2000. godine. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku RS".

Obrazloženje

I - Činjenično stanje Gospodin M. P. je podnio ovom sudu apelaciju protiv rješenja Okružnog suda Trebinje broj Kž-17/2000 od 24. februara 2000. godine. Prethodno je apelant podnio privatnu krivičnu tužbu protiv Lj. B. zbog krivičnog djela iz člana 43. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, Posebni dio, i člana 81. stav 1. istog Zakona. Nakon održanog postupka. Osnovni sud u Srbinju-Foči je 13. aprila 1998. godine donio presudu pod brojem K 30/96 kojom je okrivljeni oslobođen optužbe, a privatni tužitelj je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu. Povodom žalbe apelanta Okružni sud u Trebinju je 23. aprila 1999. godine pod brojem Kž-12/99 donio presudu kojom se žalba apelanta odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđuje. Nakon toga, apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Osnovnog suda Srbinje-Foča broj K 30/96 od 13. aprila 1998. godine i povodom toga Osnovni sud u Srbinju-Foči je pod brojem K 30/96 15. novembra 1999. godine donio rješenje kojim se ovaj zahtjev odbacuje kao nedozvoljen. Apelant je uložio žalbu protiv ovog rješenja i žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem Okružnog suda Trebinje broj Kž-17/2000 od 24. februara 2000. godine. II - Dopustivost predmeta U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ovaj sud ima apelacionu jurisdikciju po pitanjima koja se tiču presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Prema Poslovnku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se pobija apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3). Apelacija treba da sadrži presudu suda u Bosni i Hercegovini, zatim odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva i potpis donosioca apelacije (član 14. stav 2. Poslovnika). U konkretnom slučaju svi navedeni preduvjeti su ispunjeni, pa je uočljivo da je ova apelacija dopustiva. III - Ocjena Ustavnog suda U konkretnom slučaju apelant pobija rješenje Okružnog suda u Trebinju kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja Osnovnog suda Srbinje-Foča o odbacivanju zahtjeva za vanredno preispitivanje ove pravosnažne presude. Inače, zahtjev za preispitivanje pravosnažne presude je takav vanredni pravni lijekkojim osuđeni, koji je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, može da napada takvu pravosnažnu presudu, kako zbog povrede zakona tako i zbog povrede postupka koji je prethodio donošenju te pravosnažne presude, (član 425. stav l. Zakona o krivičnom postupku). Ovaj zahtjev mogu podnijeti jedino osuđeni i njegov branilac (član 428. stav 1. cit. Zakona o krivičnom postupku), dakle, ne i tužitelj, javni, supsidijarni ili privatni), a on se podnosi sudu koji je donio presudu u prvom stepenu. Prema odredbama člana 428. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice bit će odbačeno rješenjem predsjednika vijeća prvostepenog suda ili suda koji je nadležan za odlučivanje o zahtjevu. Uvidom u pobijano rješenje je vidljivo da je apelant M. P. u krivičnom postupku koji je vođen protiv tuženog Lj. B. imao status privatnog tužitelja, pa je, saglasno svemu izloženom, uočljivo da su redovni sudovi pravilno postupili kada su odlučili da njegov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude treba odbiti kao nedozvoljen. Pod ovim okolnostima Ustavni sud Bosne i Hercegovine konstatuje da je osporeno rješenje u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i da ustavna prava apelanta (posebno ona iz člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda na koje apelant posredno ukazuje) nisu povrijeđena. Prema tome, analogno izloženom, ovaj sud zaključuje da apelacija gospodina M. P. nije osnovana i da je kao takvu treba odbiti. U skladu sa članom VI/4. Ustava, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće. Ovu odluku Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je većinom glasova (šest naprema tri) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko. U 34/00

25. februara 2002.

Sarajevo

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Snežana Savić Odlukom suda kojom se odbacuje zahtjev za preispitivanje pravosnažne presude koji je podnijelo lice koje zakonom nije ovlašteno za podnošenje tog zahtjeva nisuu povrijeđena prava apelanta posebno iz člana 6. Evropske konvencije.

Odluka o meritumu u predmetu U-34/00 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio