Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-41/00 (Srpska radikalna stranka Republike Srpske)
Odluka donesena 27. 06. 2003.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-41/00
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/01), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Srpske radikalne stranke Republike Srpske, podnesena protiv odluke Izborne apelacione potkomisije, broj 99-ME-12 od 22. oktobra 1999. godine i odluke Privremene izborne komisije, broj 99-ME-13 od 19. novembra 1999.
godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Podnosilac apelacije, Srpska radikalna stranka Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) uložila je, 6. decembra 2000. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine protiv odluke Izborne apelacione potkomisije (u daljnjem tekstu: IAPK), broj 99-ME-12 od 22. oktobra 1999. godine i odluke Privremene izborne komisije (u daljnjem tekstu: PIK), broj 99-ME-13 od 19. novembra 1999. godine, u okviru Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (u daljem tekstu: OSCE). U apelaciji se zahtijeva od Ustavnog suda da ukine navedene odluke, opće izbore od 11. novembra 2000. godine proglasi neustavnim, a rezultate izbora poništi.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 6. decembra 2000. godine. Ustavni sud je, u skladu sa članom 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), dostavio apelaciju PIK-u i IAPK-u radi davanja odgovora.
3. PIK je 9. marta 2001. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Kako proizilazi iz izvještaja apelanta i iz dokumenata proslijeđenih Ustavnom sudu, činjenično stanje može se sumirati na sljedeći način.
5. Nakon njegove registracije, izvršene 5. aprila 1993. godine, apelant je učestvovao u svim izborima u Bosni i Hercegovini.
6. Apelant se, 15. maja 1999. godine, prijavio za općinske izbore, koji su prvobitno trebali biti održani u septembru 1999. godine, ali su odgođeni za 5. april 2000. godine. U prijavi za izbore apelant je odredio Nikolu Poplašena za predsjednika stranke, dok su za ovlaštene funkcionere stranke određeni Mirko Blagojević i Ognjen Tadić. Pozivajući se na član 7.35 Pravila i propisa PIK-a, predsjednik političke stranke je trebao da potpiše izjavu u ime te političke stranke u kojoj se obavezuje da će poštovati Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Pravila i propise PIK-a i Izborni kodeks ponašanja za političke stranke i kandidate, te da će podržavati potpunu implementaciju izbornih rezultata. U konkretnom slučaju, u ime apelanta tu prijavu je potpisao Nikola Poplašen.
7. U pismu od 4. oktobra 1999. godine predsjedavajući PIK-a i vršilac dužnosti visokog predstavnika savjetovali su apelanta da do 22. oktobra 1999. godine smijene svoga predsjednika stranke, Nikolu Poplašena, i stranačke funkcionere Mirka Blagojevića i Ognjena Tadića sa njihovih stranačkih pozicija ako žele uspješno da se prijave za općinske izbore. U pismu je istaknuto da je apelant povrijedio član 7.35 time što je dozvolio Nikoli Poplašenu da potpiše izjavu stranke u svoje ime, jer je on opstruirao implementaciju izbornih rezultata iz 1998. godine kao i implementaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. To je imalo za posljedicu da je visoki predstavnik smijenio Nikolu Poplašena sa položaja predsjednika stranke u martu 1999. godine. U pogledu Mirka Blagojevića i Ognjena Tadića, u pismu se navodi da je IAPK, po preporuci predsjedavajućeg PIK-a i vršioca dužnosti visokog predstavnika, između ostalog, skinula ove kandidate sa kandidatske liste stranke na osnovu akta broj 98-GE-120 i 98-GE-184 od 21. septembra 1998. godine. U pismu se dalje navodi da su, nakon smjenjivanja «Mirko Blagojević i Ognjen Tadić neprestano koristili huškački jezik kako bi podsticali nasilje i destabilizirali Bosnu i Hercegovinu».
8. PIK je, 25. oktobra 1999. godine, informisala apelanta da mu je odbila prijavu za izbore jer je apelant propustio da PIK-u dostavi zvaničnu dokumentaciju o smjenjivanju navedena tri predstavnika sa položaja u stranci, kako je zahtjevano u pismu od 4. oktobra 1999. godine.
10. Apelant se 28. oktobra 1999. godine žalio IAPK-u, zahtijevajući da ukine odluku PIK-a, argumentujući to time što je ispunio procesualne pretpostavke za izbore koji su propisani članom 7.35 Pravila i propisa PIK-a sa deklaracijom koju je potpisao predsjednik stranke. Apelant je, dalje, naveo da ima pravo na okupljanje i slobodno izražavanje političke volje, što je zaštićeno Okvirnim mirovnim sporazumom za Bosnu i Hercegovinu i Ustavom Bosne i Hercegovine. IAPK je, 19. novembra 1999. godine, odbila žalbu apelanta i potvrdila odluku PIK-a.
11. U obrazloženju svoje odluke, IAPK je navela da je ona samo nadležna da preispituje pravnu valjanost odluka PIK-a u slučajevima gdje je PIK raspolagao diskrecionim pravom koje je utvrđeno zakonom. Dalje se navodi u obrazloženju da se, čak i pod uvjetom da se uzme da je odluka PIK-a dotakla neko individualno pravo apelanta, ne bi mogla uočiti pravna nepravilnost ili zloupotreba diskrecione vlasti.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant tvrdi da navedene odluke PIK-a i IAPK-a vrijeđaju njegovo pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i slobodu mirnog okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, dalje, smatra da su povrijeđene i neke odredbe Aneksa 3 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osim toga, apelant traži ukidanje općih izbora održanih 11. novembra 2000. godine zbog njihove neregularnosti nastale isključenjem apelanta.
b) Odgovor na apelaciju
13. U svom pismu od 9. marta 2001. godine PIK je informisao Ustavni sud da, slično kao i u predmetu U 40/00, PIK smatra da Ustavni sud nije nadležan da razmatra apelaciju u pogledu sadržaja i primijene PIK-ovih Pravila i propisa.
V.Dopustivost
14. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može da odlučuje po apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje dr. zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 11. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
17. U ovom predmetu odlučenje po posljednjem pravnom lijeku koji je koristio apelant je bila odluka IAPK-a od 19. novembra 1999. godine. Apelacija Ustavnom sudu je upućena 6. decembra 2000. godine. Iz navedenog proizilazi da je apelacija upućena nakon isteka roka od 60 dana iz člana 11. stava 3. Poslovnika Ustavnog suda.
18. Ustavni sud proglašava apelaciju nedopustivom.
VI.Zaključak
19. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu uložena van roka od 60 dana, Ustavni sud je u skladu sa članom 11. stav 3., članom 12. stav 3. i članom 54. Poslovnika Ustavnog suda odlučio kao u dispozitivu.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 41/00 27. juna 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić