Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-34/02 (B.B.)

Odluka donesena 25. 07. 2003.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-34/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

25. 07. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 5., člana 54. stav 1. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je

RJEŠENJE

Skida se sa liste predmeta za odlučivanje pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine apelacija B. B., iz Novog Grada, podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Prijedoru, broj Kv-105/01 od 25.

oktobra 2001. godine zbog novonastalih okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada podnio je, 19. novembra 2001. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Prijedoru, broj Kv-105/01 od 25. oktobra 2001.godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. U skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda, zatraženo je od Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog javnog tužilaštva Prijedor da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud u Prijedoru je, u svom odgovoru broj Kv-105/01 od 3. jula 2002. godine i broj Kv-105/02 od 6. augusta 2002. godine, ostao kod razloga datih u rješenju koje se apelacijom pobija, smatrajući da se ocjena dokaza, prije svega materijalnih, koji postoje u istražnom spisu, a na osnovu kojih je i podignuta optužnica, može donijeti samo na glavnom pretresu.

4. Osnovno javno tužilaštvo u Prijedoru, u odgovoru aktom broj A-66/02 od 9. septembra 2002. godine, navodi da je podizanje optužnice protiv apelanta u konkretnom krivičnom predmetu opravdano i «na zakonu zasnovano».

5. U skladu sa članom 20. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog javnog tužilaštva u Prijedoru dostavljeni su apelantu. Apelant je dostavio svoj komentar u vezi sa navedenim odgovorima, u kojem ostaje kod navoda datih u apelaciji.

6. Ustavni sud je, 14. marta 2003. godine, pismeno zatražio od Općinskog suda u Prijedoru obavještenje o tome da li je krivični postupak u ovom predmetu okončan i, eventualno, donesena presuda.

7. Osnovni sud u Prijedoru je, 24. marta 2003. godine, dostavio Ustavnom sudu traženo obavještenje i presudu tog suda, broj K-235/02 od 19. novembra 2002. godine, kojom se optužba odbija.

III. Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

8. Optužnicom Osnovnog javnog tužilaštva Prijedor, broj Kt-152/01 od 1. oktobra 2001. godine, stavljeno je na teret apelantu da je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske.

9. Protiv navedene optužnice okrivljeni je blagovremeno podnio prigovor Osnovnom sudu u Prijedoru u kome negira navode iz optužnice, ističući da je ta optužnica «montirana». Predložio je da se krivični postupak protiv njega obustavi.

10. Osnovni sud u Prijedoru donio je, 25. oktobra 2001. godine, rješenje broj Kv-105/01 kojim je prigovor odbijen kao neosnovan. Po mišljenju sudskog vijeća, dokazi prikupljeni u istrazi, prije svega oni materijalni, daju dovoljno osnova za podizanje optužnice, a pošto se radi o dokazima koji su u znatnoj mjeri protivrječni, sud takve dokaze može ocjenjivati isključivo na glavnom pretresu.

11. Osnovno javno tužilaštvo Prijedor je, na glavnom pretresu održanom 19. novembra 2002. godine, nakon izvedenih dokaza odustalo od optužbe, smatrajući da utvrđeno činjenično stanje ne ukazuje da je okrivljeni učinio krivično djelo za koje se tereti, pa je iz tog razloga Osnovni sud u Prijedoru donio presudu broj K-235/02 od 19. novembra 2002. godine kojom se optužba odbija.

IV. Apelacija

12. Osporenim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prigovor apelanta podnesen protiv optužnice Osnovnog javnog tužioca Prijedor, broj Kz-152/01 od 1. oktobra 2001. godine.

13. Prema sadržaju apelacije i priloženih dokumenata, apelant se žali da je osporeno rješenje nezakonito, kako zbog povrede materijalno-pravnih propisa i krivičnog postupka, tako i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Apelant negira navode u optužnici, ističući da je optužnicu protiv njega «montirao» zamjenik javnog tužioca u Prijedoru, te da je Osnovno javno tužilaštvo u Prijedoru neodgovorno i nesavjesno postupalo, zloupotrebljavajući svoj službeni položaj.

14. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da, u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda, obustavi izvršenje osporene sudske odluke, odnosno da izrekne privremenu mjeru.

V. Dopustivost

15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

16. Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.»

17. Član 77. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«O pitanjima postupka pred Ustavnim Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Ustavni sud će odlučivati u svakom konkretnom slučaju.»

18. U konkretnom predmetu apelant osporava rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj Kv- 105/01 od 25. oktobra 2001. godine kojim je odbijen njegov prigovor na optužnicu Osnovnog javnog tužilaštva u Prijedoru broj Kt-152/01 od 1. oktobra 2001. godine za konkretno krivično djelo. Međutim, Osnovno javno tužilaštvo u Prijedoru je, na glavnom pretresu održanom 19. novembra 2002. godine, nakon izvedenih dokaza, odustalo od optužnice protiv okrivljenog (apelanta), ističući da provedeni dokazi ne ukazuju na činjenicu da je okrivljeni učinio krivično djelo za koje se tereti.

Osnovni sud u Prijedoru je, nakon održanog pretresa 19. novembra 2002. godine, donio presudu broj K-235/02 kojom se optužba protiv apelanta odbija zbog nedostatka dokaza. S obzirom da je osporeno rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj Kv-105/01 doneseno 25. oktobra 2001. godine i da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu 19. novembra 2001. godine, očigledno je da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, što je u skladu sa članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, tj. da je blagovremena.

19. Prema članu 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. Međutim, prema članu 12. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud, ako to okolnosti nalažu, po istoj proceduri apelaciju stavljenu na listu može skinuti sa liste, u kom slučaju Ustavni sud donosi rješenje, a podnosilac apelacije se pismeno obavještava o razlozima zašto je apelacija skinuta sa liste. Navodi apelanta odnosili su se isključivo na pobijanje optužbe protiv njega za konkretno krivično djelo. Meritornom sudskom odlukom optužba protiv apelanta je odbijena kao neosnovana zbog odustanka javnog tužioca od optužbe na glavnom pretresu.

S obzirom na navedeno, slijedi da su zbog novonastalih okolnosti prestali razlozi za dalje razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom.

20. Prema tome, apelacija, premda je dopustiva, iz navedenih razloga nije razmatrana pred Ustavnim sudom.

VI. Zaključak

21. Iz istih razloga prestala je potreba za razmatranje apelantovog zahtjeva za izricanje privremene mjere.

22. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, u smislu člana VI/4. Ustava BiH.

1. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 34/02 25. jula 2003.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić Sentenca Presuda kojom se optužba odbija se, po ocjeni Ustavnog suda, može smatrati novonastalom okolnošću u skladu sa članom 12. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda.

Zato je Ustavni sud odlučio da apelaciju skine sa liste predmeta za odlučivanje.

Odluka o dopustivosti u predmetu U-34/02 (B.B.) | Sudska praksa | Aktio