Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-37/02 (S.T.)
Odluka donesena 25. 06. 2004.
- Obustava postupka-osporeni akt prestao važiti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-37/02
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 25. juni 2004. godine, u predmetu broj U-37/02, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 32, člana 59. stav 2. tačka 4. i člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O OBUSTAVI POSTUPKA
Obustavlja se postupak za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o agenciji za istraživanje i dokumentaciju («Službeni list Bosne i Hercegovine», broj 17/96), Zakona o unutarnjim poslovima Hrvatske Republike Herceg-Bosne («Narodni list HRHB», broj 15/94) i Zakona o obavještajno-bezbjednosnoj službi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 21/98 i 17/99), jer su osporeni opći akti prestali da važe.
OBRAZLOŽENJE
1. S. T., Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 18. aprila 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o agenciji za istraživanje i dokumentaciju («Službeni list Bosne i Hercegovine», broj 17/96), Zakona o unutarnjim poslovima Hrvatske Republike Herceg Bosne («Narodni list HRHB», broj 15/94) i Zakona o obavještajno-bezbjednosnoj službi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 21/98 i 17/99).
2. Podnosilac zahtjeva navodi:
- da je Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) klasična institucija tajne policije. Ova agencija ne djeluje kroz svoje organizacione jedinice na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, nego samo na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine sa bošnjačkom većinom. Osim toga pojedine odredbe ovog zakona su u direktnoj suprotnosti sa čl. II/1, 2. i 3. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga je Zakon u cjelini, kao i pojedine njegove odredbe, u nesaglasnosti sa Ustavom;
- da se pojedine odredbe Zakona o unutarnjim poslovima Hrvatske Republike Herceg Bosne koga je 26. marta 1994. godine donio Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg Bosna, odnose na službu nacionalne sigurnosti (SNS) koja je redarstvena služba u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, i obavlja poslove zaštite nacionalnog interesa. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je nakon usvajanja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine prestala da funkcioniše Hrvatska Republika Herceg Bosna i njeni organi. Zakonom o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine nije predvidjeno da Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske Republike Herceg Bosne nastavi sa radom. No i pored toga Služba nacionalne sigurnosti i dalje djeluje i to kao Hrvatska obavještajna služba i putem svojih organizacionih jedinica, djeluje samo na području Federacije Bosne i Hercegovine u kojima je većinsko hrvatsko stanovništvo. Ovaj zakon je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u nesaglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno sa članom II/2. Ustava;
- da je Zakon o obavještajno bezbjednosnoj službi Republike Srpske (OBS) u nesaglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer su, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, ova pitanja u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.
3. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 32. i člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje glase:
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izmedju dva entiteta, ili izmedju Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izmedju institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom». Član 32. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može ocjenjivati ustavnost samo onih općih akata koji su na snazi».
Član 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je u toku postupka:
...
2.osporeni opći akt prestao da važi;
...»
4. U toku postupka pred Ustavnim sudom, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio je Zakon o obavještajno sigurnosnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 23/02).
Ovim zakonom osniva se obavještajno sigurnosna služba Federacije Bosne i Hercegovine (član 1) čije je područje djelovanja Federacija Bosne i Hercegovine (čl. 2). Prema članu 69. stav 2. Zakona «Civilne službe za obavještavanje i sigurnost koje su bile osnovane prema propisima koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona prestaju sa radom u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. To se odnosi na Agenciju za istraživanje i dokumentaciju i Službu nacionalne sigurnosti».
U članu 79. ovog zakona propisano je da «Danom stupanja na snagu ovog zakona, prestaje primjena svih zakona i propisa kojima su osnovane civilne obavještajne i kontraobavještajne službe na području Federacije, iz člana 69. stav 2. ovog zakona, osim propisa koji će se primjenjivati do donošenja odgovarajućih propisa u skladu sa ovim zakonom».
5. Parlamentarna skupština Bosne i Herceegovine donijela je Zakon o obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 12/04) kojim je u članu 98. stav 1. propisano je da «od 1. maja 2004. godine stavlja se van snage Zakon o obavještajno-sigurnosnoj službi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 21/98 i 17/99) i Zakon o obavještajno-sigurnosnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 23/02).
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio je 1. maja 2004. godine Odluku broj 209/04 kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine. U članu 1. Odluke navedeno je da «u čl. 94, 96, 98, 99, 102. i 104. riječi «1. maja 2004. godine» se zamjenjuju riječima «1. juna 2004. godine».
Prema članu 2. ovog zakona ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine».
Odluka je objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/04 od 17. maja 2004. godine.
6. Prema izloženom osporeni zakoni, tj. Zakon o agenciji za istraživanje i dokumentaciju («Službeni list Bosne i Hercegovine», broj 17/96), Zakon o unutarnjim poslovima Hrvatske Republike Herceg Bosne («Narodni list HRHB», broj 15/94) i Zakon o obavještajno-bezbjednosnoj službi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 21/98 i 17/99) nisu više na snazi.
7. Imajući u vidu odredbu člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se obustaviti postupak kada je u toku postupka osporeni opći akt prestao da važi, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić