Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-43/02 (O.M.)

Odluka donesena 26. 09. 2003.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-43/02

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

26. 09. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. st. 1. i 5. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je

RJEŠENJE

Skida se sa liste predmeta za odlučivanje apelacija O. M., iz Sanskog Mosta, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj GŽ-792/00 od 23. aprila 2001. godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-97/00 od 12. oktobra 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. O. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je, 16. maja 2001. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-792/00 od 23. aprila 2001. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-97/00 od 12. oktobra 2000. godine. Apelant je 1. februara 2002. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio jasne kopije osporenih rješenja, koje su sada postale sastavni dio apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2 Ustavni sud je, na osnovu člana 16. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 8. novembra 2003. godine, dostavio apelaciju Kantonalnom sudu i Općini Sanski Most, radi davanja odgovora na apelaciju, što je Kantonalni sud i učinio 15. januara 2003. godine.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalnog suda je, 21. marta 2003. godine, dostavljen apelantu, u skladu sa članom 20. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

5. Rješenjem Službe za prostorno uređenje resursa i zaštitu okoline Općine Sanski Most, broj 02-372-23/98 od 15. januara 1998. godine, apelantu je dodijeljen na korištenje stan u Sanskom Mostu, površine 155 m².

6. Apelant je, 7. februara 2000. godine, podnio tužbu Općinskom sudu radi utvrđivanja prava vlasništva na stanu. U tužbi je naveo da je prethodno tuženoj Općini Sanski Most podnio zahtjev za otkup stana, uz koji je priložio potrebnu dokumentaciju koja potvrđuje da je apelant legalni korisnik i nosilac stanarskog prava na stanu koji mu je dodijeljen na korištenje, te je zaključio i ugovor o korištenju stana, u skladu sa zakonom; da je Općina Sanski Most odbila potpisati ugovor o otkupu stana, što je njemu onemogućilo da otkupi stan. Stoga je, na osnovu člana 7. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zatražio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za zaključivanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

7. U odgovoru na apelantovu tužbu , općinski pravobranilac, koji zastupa Općinu Sanski Most, je naveo da se o radi o ništavom rješenju o dodjeli stana na korištenje i ugovoru o korištenju stana, pa je predložio da se pitanje ništavosti rješenja o dodjeli stana riješi kao prethodno pitanje.

8. Općinski sud je, 3. maja 2000. godine, van rasprave, donio rješenje kojim odbija prijedlog za rješavanje prethodnog pitanja. Tužena Općina Sanski Most je upućena da ništavost ugovora o dodjeli stana na korištenje, kao prethodno pitanje, riješi u upravnom postupku, uz obavezu da u roku od 15 dana od pravosnažnosti ovog rješenja obavijesti sud o pokrenutom postupku pred organom uprave «inače će sud nastaviti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu ništavosti ugovora».

9. Rješenjem općinskog načelnika Općine Sanski Most, od 14. septembra 2000. godine, oglašeno je ništavim rješenje broj 02-372-23/98 od 15. januara 1998. godine, kojim je predmetni stan dodijeljen na korištenje apelantu. U obrazloženju je navedeno da taj stan nije mogao biti predmetom dodjele, jer se nalazi u poslovno-stambenom objektu koji je izgrađen za tržište, pa je i predmetni stan mogao biti samo predmetom prodaje. Na ovo rješenje apelant je uložio žalbu.

10. Općinski sud je, na raspravi odžanoj 12. oktobra 2000. godine, donio rješenje broj P-97/00 da se postupak u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Općine Sanski Most, radi utvrđivanja prava vlasništva na stanu, prekida do okončanja upravnog postupka u pogledu odlučivanja o proglašavanju ništavim rješenja o dodjeli na korištenje predmetnog stana.

Istim rješenjem, na prijedlog apelanta, određena je privremena mjera zabrane raspolaganja i izvršenja odluka Općine Sanski Most vezanih za raspolaganje stanom u kojem se nalazi apelant do okončanja postupka pred ovim sudom, pa se, slijedom toga, zabranjuje tuženoj Općini Sanski Most da predmetni stan dodjeljuje drugim licima, da vrši njegovu prodaju, da apelanta i članove njegove porodice deložira iz stana ili na drugi način onemogući u korištenju stana.

11. Kantonalni sud je, rješenjem broj GŽ-792/00 od 23. aprila 2001. godine, odbio žalbu apelanta na rješenje Općinskog suda broj P-97/00 od 12. oktobra 2000. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

IV. Relevantni propisi

12. Prema Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99), kad odluka suda zavisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno, a odluka o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (član 12. st. 1. i 2.); sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 197. stav 1. tačka 1.); ako je sud prekinuo postupak iz tog razloga, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak (član 199. stav 2.). Dalje, Zakon o parničnom postupku propisuje da je protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena žalba ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena (član 360. stav 1.), a dozvoljava reviziju samo protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen (član 382. stav 1.).

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant se žali da su rješenje Općinskog suda broj P-97/00 od 12. oktobra 2000. godine (kojim je postupak radi utvrđivanja prava vlasništva prekinut) i rješenje Kantonalnog suda broj Gž- 792/00 od 23. aprila 2001. godine (kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje), povrijedili njegova prava zaštićena članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da sudovi nisu izvršili uvid u predmet, te su u sličnoj pravnoj stvari donijeli drugačiju odluku, da će sud nastaviti postupak nezavisno od zahtjeva za ništavost odluke o dodjeli stana. Apelant smatra da, u konkretnom slučaju, prethodno pitanje nije ništavost odluke o dodjeli stana na korištenje, jer on ima ugovor o korištenju stana koji je valjano zaključen, što potvrđuje i akt Fedealnog ministarstva za prostorno uređenje i okoliš, broj 05/2-23-5- 1256/00 od 16. novembra 2000. godine, prema kome navedeno pitanje ništavosti ne spada u upravni, nego u sudski postupak.

Apelant je predložio da Ustavni sud ukine osporena rješenja i predmet vrati Općinskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u meritumu, u skladu sa važećim zakonskim propisima.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je odgovorio da su i prvostepeno rješenje o prekidu postupka i drugostepeno rješenje, kojim je odbijena žalba apelanta na to rješenje, zasnovani na Zakonu o parničnom postupku te da nisu povrijedila prava apelanta, jer on ima mogućnost da nastavi postupak nakon završenog upravnog postupka.

VI. Dopustivost

15. Razmatrajući pitanje dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. st. 1. i 5. Poslovnika Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.». Član 12. st. 1. i 5. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o apelacijama koje se stave na listu predmeta za odlučivanje. [...] Ako to okolnosti nalažu, po istoj proceduri, apelacija stavljena na listu može se skinuti sa liste....».

17. Prema navedenim odredbama apelacija se može podnijeti, općenito, samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu konačno završen.

18. U konkretnom slučaju parnični postupak je započeo početkom 2000. godine, a prekinut je rješenjem Općinkog suda od 12. oktobra 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 23. aprila 2001. godine, s obzirom da se u toku postupka pojavilo prethodno pitanje od kojeg zavisi odluka suda, a koje sud nije odlučio da sam rješava.

19. Ustavni sud uočava da su sudovi, odlučivši prekinuti postupak, primijenili relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku (čl.12., 197. i 199.), kojim je propisano da, kad odluka suda zavisi o prethodnom rješavanju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno, a ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju odredit će prekid postupka, koji će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

20. Prema tome, parnični postupak po tužbi apelanta, radi utvrđivanja prava vlasništva na stanu, nije okončan te nije ni poznat ishod tog postupka. Slijedi da je apelacija preuranjena, te da nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu. Apelant će, naravno, imati priliku da, kada se postupak u ovom predmetu okonča, pred Ustavnim sudom pokrene postupak radi zaštite svojih ljudskih prava do čije povrede bi, eventualno, moglo doći u tom postupku.

21. Nadalje, Ustavni sud zapaža da predmet osporavanja pred Ustavnim sudom nije samo konačna odluka o prekidu postupka, već i postupak rješavanja prethodnog pitanja oglašavanja ništavnim rješenja o dodjeli predmetnog stana apelantu. Ne prejudicirajući da li je rješavanje prethodnog pitanja u sudskoj nadležnosti ili se radi o upravnoj stvari o kojoj rješavaju upravni organi, Ustavni sud zapaža da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva i sve pravne lijekove moguće po zakonu radi osporavanja odluke o oglašavanju ništavim rješenja o dodjeli predmetnog stana. Stoga je i u pogledu tih osporavanja apelacija preuranjena, odnosno nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu

22. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta ... i člana 12. st. 1. i 5. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, i prema kojima se, ako to okolnosti nalažu, po istoj proceduri, apelacija stavljena na listu može skinuti sa liste, Ustavni sud je odlučio da apelaciju skine sa liste predmeta za odlučivanje.

VII. Zaključak

23. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 43/02 26. septembra 2003.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

SENTENCA

Apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine može se podnijeti, općenito, samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu konačno završen.

Odluka o prekidu parničnog postupka zbog toga što odluka suda u tom postupku ovisi o prethodnom rješavanju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), ne može se smatrati konačnom.

Odluka o dopustivosti u predmetu U-43/02 (O.M.) | Sudska praksa | Aktio