Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-92/03 (Z.O.)
Odluka donesena 17. 03. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-92/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. marta 2004. godine, u predmetu broj U 92/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija !!br0ken!!Z. O., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl- 10/02 od 11. jula 2002. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj U 185/01 od 5. februara 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. O., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 2. augusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj U 185/01 od 5. februara 2002. godine, sa prijedlogom za obustavu izvršenja rješenja Advokatske komore Republike Srpske, broj:01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine, do donošenja odluke o apelaciji (privremena mjera). Apelant je 23. decembra 2003. godine dostavio Ustavnom sudu akt kojim je precizirao apelaciju.
2. Apelant je pred Okružnim sudom u Banja Luci pokrenuo upravni spor protiv Advokatske komore Republike Srpske, radi poništenja rješenja, broj 01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine kojim je brisan iz Imenika Advokatske komore Republike Srpske.
3. Rješenjem Okružnog suda u Banja Luci, broj U-185/01 od 5. februara 2002. godine tužba apelanta podnesena protiv tužene Advokatske komore Republike Srpske, u predmetu brisanja iz Imenika advokata je odbačena, iz razloga što nije podnesena u zakonskom roku. Protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj U-185/01 od 5. februara 2002. godine, apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Republike Srpske, zbog pogrešne primjenjene materijalnog prava. Zatražio je da se pobijano rješenje preinači, te udovolji njegovom tužbenom zahtjevu. Vrhovni sud Republike Srpske, je presudom broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine, odbio zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj U-185/01 od 5. februara 2002. godine, kao neosnovan.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
6. U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo upravni spor protiv Advokatske komore Republike Srpske radi poništenja rješenja (broj 01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine), kojim je brisan iz Imenika Advokatske komore Republike Srpske, pred Okružnim sudom u Banja Luci, koji je okončan rješenjem, (broj U-185/01 od 5. februara 2002. godine) kojim je tužba odbačena iz razloga što nije podnesena u zakonskom roku. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine, odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje osporenog rješenja Okružnog suda u Banja Luci kao neosnovan.
7. Iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, nedvojbeno proizilazi da je Okružni sud u Banja Luci odbacio tužbu apelanta, podnesenu protiv tužene Advokatske komore Republike Srpske u predmetu brisanja iz Imenika advokata, iz razloga što nije podnesena u zakonskom roku, a Vrhovni sud Republike Srpske, odbio zahtjev za vanredno preispitivanje osporenog rješenja, kao neosnovan.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštvovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, forma ili ispunjenje zakonskih uslova i sl.) ne može se smatrati konačnim.
Prema tome, u predmetnom postupku sudovi nisu odlučivali o meritumu, to ne postoje pravne pretpostavke za razmatranje apelacije, jer apelant, u skladu sa pravilima o iscrpljivanju pravnih lijekova, nije došao do odluke koja se može smatrati konačnom, i protiv koje se može podnijeti apelacija Ustavnom sudu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova razmatrati prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.
U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić