Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-13/04 (S.N.)
Odluka donesena 19. 11. 2004.
- Neovlašteni podnosilac
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-13/04
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
19. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. novembra 2004. godine, u predmetu broj U-13/04, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 5. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev S. N. za ocjenu ustavnosti zaključka Vlade Kantona Sarajevo, broj 02-012-67/98 od 2. jula 1998. godine, zaključka Vlade Kantona Sarajevo, broj 02-05-244/2000 od 21. marta 2000. godine i Odluke o davanju saglasnosti Upravnom odboru KJKP «Vodovod i kanalizacija» na Odluku o načinu obračuna i naplate potrošnje vode u stambenim objektima kolektivnog stanovanja («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 14/03), jer je podnesen od strane neovlaštenog lica.
OBRAZLOŽENJE
1. S. N. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Sarajeva, podnio je, 22. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti zaključka Vlade Kantona Sarajevo, broj 02-012-67/98 od 2. jula 1998. godine, zaključka Vlade Kantona Sarajevo, broj 02-05-244/2000 od 21. marta 2000. godine i Odluke o davanju saglasnosti Upravnom odboru KJKP «Vodovod i kanalizacija» na Odluku o načinu obračuna i naplate potrošnje vode u stambenim objektima kolektivnog stanovanja («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 14/03).
2. Podnosilac zahtjeva, prije svega, smatra da ima pravo inicijative pokretanja postupka ocjene ustavnosti u skladu sa članom 122. stav 2. Ustava Republike Bosne i Hercegovine. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, taj Ustav ima kontinuitet primjene na osnovu Aneksa II/2. na Ustav Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni akti vrijeđaju princip jednakosti, jer postoji diskriminatorski odnos prema potrošačima vode u stambenim objekitima sa više stambenih jedinica, gdje se očitavanje utroška vode vrši na zajedničkom mjerilu, u poređenju sa potrošačima vode u stambenim objektima sa vlastitim mjerilom.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
• Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
• Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.»
Član 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:[...]
5. Zahtev/apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;».
Iz navedenog proizilazi da podnosilac zahtjeva, S. N., ne spada u subjekte koji imaju pravo da pokrenu spor ove vrste pred Ustavnim sudom. U pogledu tvrdnje apelanta da su Ustav Republike Bosne i Hercegovine («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine», broj 49/95) i njegove procesne i materijalno-pravne odredbe još uvijek na snazi, Ustavni sud je u svojoj odluci U- 7/97 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 7/98) stao na stanovište da «Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje ustavnost [...] u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je ovaj Sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine sa isključivim zadatkom da podržava ovaj ustav». Ustavni sud napominje da je članom XII stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno da će «Ustav [...] stupiti na snagu po potpisivanju Opšteg okvirnog sporazuma kao ustavni akt, kojim se amandmanski zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine.». Ova odredba, koja je formalno derogirala Ustav Republike Bosne i Hercegovine ima karakter lex specialis u odnosu na Aneks II/2. na Ustav Bosne i Hercegovine, koji propisuje kontinuitet propisa u Bosni i Hercegovini. Konačno, činjenica da je podnosilac zahtjeva vodio sudske sporove u cilju riješenja problema ne utiče na zaključak vezano za dopustivost zahtjeva u postupku iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine (uporedi odluke Ustavnog suda, U -1/04, od 21. i 22. septembra 2004. godine; U -41/03, od 26. i 27. septembra 2003. godine, stav 11, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
Pored navedenog, Ustavni sud zaključuje da, u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud nije nadležan da ispituje ustavnost osporenih akata.
4. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 5. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko je podnesen od strane neovlaštenog lica, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
5. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić