Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-7/00 (H.M.)
Odluka donesena 17. 12. 2004.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7/00
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
17. 12. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, podpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. decembra 2004. godine, u predmetu broj AP- 7/00, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 3. člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev H. M., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-7/00 od 30. augusta 2000. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. H. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je, 25. oktobra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-7/00 od 30. augusta 2000. godine.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-7/00 od 30. augusta 2000. godine, odlučio da ne stavi na listu predmeta za odlučivanje, apelaciju koju je podnijela apelantica protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-509/99 od 9. novembra 1999. godine.
3. Ustavni sud je prilikom donošenja odluke, broj AP-7/00 od 30. augusta 2000.
godine, imao u vidu sljedeće:
4. Prema članu 11. stav 3. (tada važečeg) Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može razmatrati samo ako su protiv presude koja se pobija apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
5. Ustavni sud će, u smislu člana 12. st. 1. i 3. (tada važećeg) Poslovnika Ustavnog suda, odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, a na listu predmeta se neće staviti apelcija ako je anonimna, ako je podnosilac apelacije odustao od apelacije, ako je protekao rok za podnošenje apelacije, ako je apelacija podnesena od neovlašćenog lica, ako je u istoj stvari ustavni sud ranije odlučio, te ako je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
7. Apelantica je pobijanu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-509/99 od 9. novembra 1999. godine, primila 6. decembra 1999. godine, a apelacija je podnesena 27. marta 2000. godine, tj. nakon roka od 60 dana za podnošenje apelacije.
8. U pogledu obavještenja Federalnog tužilaštva, broj GT-274/99 od 17. januara 2000. godine, kojim se apelantica obavještava da to tužilaštvo nije našlo zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv osporene presude, Ustavni sud je zaključio da zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao vanredni pravni lijek koji ne podnosi stranka, već nadležno tužilaštvo, ne predstavlja efektivan pravni lijek, koji bi prekinuo rok od 60 dana za podnošenje apelacije.
9. Apelantica u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, traži da Ustavni sud izmijeni svoju odluku jer je, navodno, zbog pogrešne interpretacije pojma konačne odluke i blagovremenosti podnošenja apelacije, u osporenoj odluci Ustavnog suda došlo do povrede njenih prava
10. Ustavni sud je, prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koja, u relevantnom dijelu, glasi: "Član 71.
U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...]"
11. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
12. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 30. augusta 2000. godine, a zahtjev podnesen 25. oktobra 2004. godine, proizilazi da je zahtjev podnesen nakon isteka roka od jedne godine iz člana 71. stav 6. Poslovnika Ustavnog suda. Međutim, apelantici je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, dostavljena 22. oktobra 2004. godine, ova odluka ranije nije objavljivana u službenim glasilima, pa Ustavni sud smatra da je zahtjev dopustiv.
13. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.
14. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
15. U pogledu razmatranja konkretnog zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da se zahtjev za preispitivanje ne odnosi na nove pravno relevantne činjenice koje nalažu bitno drugačiju odluku. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud konstatuje da se zahtjev temelji i poziva na činjenice i dokaze koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije, kao i da je dao odgovarajuće razloge za svoju odluku.
16. Na temelju navedenog proizilazi da apelantica, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije dostavila nove dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
17. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić