Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-103/04 (F. B.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-103/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-103/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. B., podnesena protiv optužnice Osnovnog vojnog tužilaštva Bileća, broj I-VTK 877/94 od 23. februara 1995. godine i izmijenjene optužnice Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju, broj KT 34/00 od 13. septembra 2002. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. F. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čapljine, koga zastupa Asim Šuta, advokat iz Konjica, podnio je, 3. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv optužnice Osnovnog vojnog tužilaštva Bileća, broj I-VTK 877/94 od 23. februara 1995. godine i izmijenjene optužnice Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju, broj KT 34/00 od 13. septembra 2002. godine.
2. Osnovno vojno tužilaštvo Bileća je protiv apelanta, pred Vojnim sudom Bileća, podiglo optužnicu, broj I- VTK 877/94 od 23. februara 1995. godine, zbog krivičnog djela -ratni zločin protiv civilnog stanovništvaiz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Ovu optužnicu je Okružno javno tužilaštvo u Trebinju izmijenilo u činjeničnom opisu istog krivičnog djela, te je pred Okružnim sudom u Trebinju podiglo izmijenjenu optužnicu broj KT 34/00 od 13. septembra 2002. godine.
3. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Glavni pretres u krivičnom predmetu protiv apelanta bio je zakazan za 26. februar 2004. godine u Okružnom sudu u Trebinju. Zastupnik apelanta je obavijestio Ustavni sud da do sada nije donesena prvostepena presuda, a iz dokumenta u spisu proizilazi da u međuvremenu nije niti održana glavna rasprava.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Okružnim sudom Trebinje.
8. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što je bio lišen prava na odbranu. U skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jobardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, te odluku Ustavnog suda, broj U-63/01, od 27. juna 2003. godine, stav 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03) pitanje da li je ispoštovan princip pravičnog suđenja se mora cijeniti na osnovu postupka u cjelini, obzirom da se nedostatak, do kojeg se došlo u jednoj fazi postupka, može popraviti u naknadnoj fazi postupka. Ovo znači da, u principu, nije moguće odrediti da li je postupak bio pravičan ili ne dok se isti ne okonča i donese konačna sudska odluka.
9. U konkretnom slučaju postupak se nalazi u početnoj fazi, obzirom da je tek bio zakazan glavni pretres, te da nije donesena bilo kakva meritorna sudska odluka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić