Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-392/04 («DERMAL R» D.O.O.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-392/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-392/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «DERMAL R» D.O.O., Banja Luka, podnesena protiv rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreske uprave, Komisije za prekršaje, Područnog centra Banja Luka, broj 02/0703-456-3024-1/03 od 3. decembra 2003.
godine i rješenja Ministarstva Finansija Republike Srpske, Poreske uprave, Komisije za prekršaje, Područnog centra Banja Luka, broj 0/0703-456-3024/03 od 7. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. «DERMAL R» D.O.O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupaju Goran i Zoran Bubić, advokati iz Banja Luke, podnio je, 22. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreske uprave, Komisije za prekršaje, Područnog centra Banja Luka (u daljnjem tekstu: Komisija za prekršaje), broj 02/0703-456-3024-1/03 od 3. decembra 2003. gopdine i rješenja Komisije za prekršaje, broj 0/0703-456-3024/03 od 7. oktobra 2003. godine.
2. Apelant navodi da je rješenjem Komisije za prekšaje, broj 0/0703-456-3024/03 od 7. oktobra 2003. godine, oglašen krivim za prekršaj iz člana 36. Zakona o poreskoj upravi, zbog toga što nije nadležnom organu u propisanom roku dostavio rješenje o ispunjavanju tehničkih uslova za obavljanje djelatnosti, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000 KM. Apelant dalje, navodi da je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu 14. novembra 2003. godine, ali da mu nadležni organ nikada nije dostavio odluku o njegovoj žalbi. Dana 18. marta 2004. godine, sa žiro računa apelanta je skinut novčani iznos određen navedenim rješenjem. Nakon toga, apelant je u Komisiji za prekršaje obaviješten da je rješenje o žalbi donijeto 3. decembra 2003. godine. Apelant smatra da je u navedenom prekršajnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
3. Međutim, prema stanju u spisu, koji je Ustavnom sudu dostavilo Ministarstvo finansija Republike Srpske, prvostepeno rješenje Komisije za prekršaje, broj 0/0703-456-3024/03 od 7. oktobra 2003. godine, dostavljeno je apelantu 16. oktobra 2003. godine, a apelant je izjavio žalbu 14. novembra 2003. godine, dakle nakon isteka zakonskog roka od 15 dana. Povodom izjavljene žalbe Komisija za prekršaje je rješenjem, broj 02/0703-456-3024-1/03 od 3. decembra 2003. godine, žalbu apelanta odbacila kao neblagovremenu. Komisija za prekršaje je navedeno rješenje pokušala dostaviti apelantu putem pošte, ali se pošiljka vratila sa naznakom pošte da je apelant odselio sa date adrese. Nakon toga, drugostepeno rješenje je, u skladu sa odredbom člana
143. Zakona o prekršajima, istaknuto na oglasnu tablu Poreske uprave, Područnog centra Banja Luka, te se protekom osam dana smatra uručenim. Po pravosnažnosti rješenja predmet je dostavljen Odjeljenju za naplatu, koje je u postupku prinudne naplate naplatilo izrečenu novčanu kaznu i troškove postupka sa žiro računa apelanta.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant je žalbu protiv prvostepenog rješenja izjavio nakon isteka zakonskog roka od 15 dana od prijema prvostepenog rješnja, pa je njegova žalba odbačena kao neblagovremena. Dakle, apelant svojom krivicom nije iskoristio adekvatan i efektivan pravni lijek koji mu je stajao na raspolaganju. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno/većinom glasovaodlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić