Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/04 (E.D.)

Odluka donesena 18. 03. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 03. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 18. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-1021/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. D., podnesena zbog neizvršavanja presude Općinskog suda I Sarajevo, broj Pr-231/03 od 8. septembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. E. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Milorad Potparić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 19. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja presude Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-231/03 od 8. septembra 2003. godine.

2. Apelant je radio kao docent-profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Fakultet) sa pola radnog vremena, kada je imenovan za prvog zamjenika ambasodora Bosne i Hercegovine u Italiji na period od 1. februara 2000. godine do 31. januara 2004. godine. Apelant je takođe, bio u radnom odnosu u Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine sa pola radnog vremena, a za preuzimanje imenovane dužnosti je morao zasnovati radni odnos sa punim radnim vremenom. Zbog toga je Fakultet, 23. novembra 2000. godine, donio rješenje kojim su umirovljena apelantova prava i obaveze iz radnog odnosa za vrijeme obavljanja diplomatske službe.

3. Po povratku iz diplomatske službe, koja je prekinuta prije isteka planiranog roka, apelant se, 2. oktobra 2002. godine, obratio Upravnom odboru Fakulteta radi nastavka rada sa pola radnog vremena. Upravni odbor Fakulteta je na sjednici održanoj 28. novembra 2002. godine, donio Odluku broj 01-02-735-1/02, kojom utvrđuje da Fakultet ne može sklopiti ugovor o radu sa apelantom zbog njegovog uposlenja u Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine sa punim radnim vremenom. U obrazloženju ove odluke je navedeno da je Upravni odbor Fakulteta prethodno, 10. oktobra 2002. godine, donio zaključak da se apelant rasporedi na adekvatno radno mjesto počev od 1. oktobra 2002. godine; da je Fakultet nakon toga, od Ministarstva inostranih poslova Bosne i Hercegovine i apelanta zatražio pismeni dokument o radno-pravnom statusu apelanta u navedenom ministarstvu; te da je ovo ministarstvo, 15. novembra 2002. godine, poslalo pismeni odgovor u kome je između ostalog navedeno da je zahtjev apelanta da mu odobri radno angažovanje sa pola radnog vremena, ovo ministarstvo odbilo. Upravni odbor Fakulteta zaključuje da se s toga, nisu stekli zakonski uvjeti za uspostavu prava iz radnog odnosa, koja je apelant imao do 1. februara 2000. godine i koja su mu mirovala dok je obavljao diplomatsku službu.

4. Nakon toga, Fakultet je rješenjem, broj 01-05-753-1/02 od 12. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno odlukom Fakulteta, broj 01-02-771-1/03 od 14. januara 2003. godine, utvrdio prestanak apelantovog radnog odnosa i to retroaktivno počev od 1. februara 2000. godine.

5. Općinski sud je donio presudu, broj Pr-231/03 od 8. septembra 2003. godine, kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev apelanta, podnesen protiv Fakulteta, kao tuženog i utvrdio da su nezakonita i da se poništavaju rješenje Fakulteta, broj 01-05-753-1/02 od 12. decembra 2002. godine i odluka broj 01-02-771-1/03 od 14. januara 2003. godine. U preostalom dijelu, u kojem je tražio uspostavu radno-pravnog statusa od 1. januara 2003. godine, sa pola radnog vremena, tužbeni zahtjev apelanta je odbijen. U obrazloženju presude je navedeno da su navedeno rješenje i odluka nezakoniti, jer je apelantu utvrđen prestanak radnog odnosa u periodu u kojem su mu mirovala prava i obaveze iz radnog odnosa na Fakultetu, zbog obavljanja diplomatske dužnosti, te nije od uticaja činjenica da je apelant zasnovao radni odnos u Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine sa punim radnim vremenom, radi obavljanja diplomatske službe. Sud se pozvao na relevantni član 139. Zakona o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99 i 32/00), koji glasi: « Zaposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti, u organe Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, organe kantona, grada i općine i zaposleniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obaveze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, a najduže četiri godine od dana izbora odnosno imenovanja.» Dalje, je navedeno da je tužbeni zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa odbijen, jer je rješenjem Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od 7. aprila 2003. godine, apelantu prestao radni odnos u ovom ministarstvu zbog sticanja uslova za penziju i jer je apelant penzionisan, 22. maja 2003. godine, te ne postoje zakonske mogućnosti ponovne uspostave radno-pravnog statusa na Fakultetu.

6. Apelant se nije žalio protiv prvostepene presude. Kantonalni sud u Sarajevu je donio presudu, broj Gž-1973/03 od 7. januara 2004. godine, kojom je žalba Fakulteta, izjavljena protiv navedene prvostepene presude, djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, tako da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

7. Apelant navodi da se, 22. marta 2004. godine, obratio Fakultetu sa zahtjevom za izvršenje navedene pravomoćne presude Općinskog suda. Međutim, Fakultet nije preduzeo nikakve radnje.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...]

7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;»

9. Pravna zaštita koju je apelant ostvario u sudskom postupku ograničena je na utvrđenje suda da je rješenje Fakulteta, kojim je prestao radni odnos apelanta ništavo. Pri tome, sud nije usvojio drugi dio tužbenog zahtjeva apelanta i nije obavezao Fakultet da apelantu ponovo uspostavi radno-pravni status, jer za to ne postoje zakonske mogućnosti. Dakle, navedenom presudom, tj. poništenjem rješenja o prestanku radnog odnosa, je uspostavljeno pravno stanje kao prije donošenja poništenog rješenja, što znači da je ostalo na snazi rješenje prema kojem apelantu miruju prava i obaveze iz radnog odnosa na Fakultetu. Međutim, sud nije utvrdio obavezu tuženog Fakulteta da apelantu uspostavi radno-pravni status, jer je apelant, u međuvremenu, ostvario pravo na penziju kod drugog poslodavca i penzionisan. Prema tome, nema osnova za izvršenje ove presude od strane Fakulteta, niti je ona izvršna isprava podobna za prinudno izvršenje. Zbog toga je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/04 (E.D.) | Sudska praksa | Aktio