Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-134/04 (S. M.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-134/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-134/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, član 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M., podnesena zbog nemogućnosti prenosa isplate penzije iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranja Republike Srpske u Federalni zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 26. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti prenosa isplate penzije iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranja Republike Srpske u Federalni zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Federalni zavod). Apelant je zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud prenio isplatu penzije u Federalni zavod, te naložio isplatu razlike na ime manje ostvarene penzije u Republici Srpskoj u 2003. godini, u iznosu od 2.472,70 KM.
2. Apelant navodi da je, 21. januara 2003. godine, Federalnom zavodu podnio zahtjev za uspostavu statusa korisnika penzije navedenog zavoda (bivša Samoupravna interesna zajednica PIO BiH), kod koje je svoje pravo i ostvario po rješenju, matični broj 0001073962932-0 od 3. septembra 1991. godine. Međutim, Federalni zavod nije riješio o njegovom zahtjevu, kao ni o žalbi i urgenciji koju je podnio 2. septembra i 23. oktobra 2003. godine, zbog ćutanja administracije. Apelant navodi da nije koristio druge pravne lijekove, nego se obratio Ustavnom sudu za zaštitu svojih prava.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, član 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
5. U konkretnom slučaju, apelant je prema odredbama člana 22. Zakona o upravnim sporovima mogao pokrenuti upravni spor zbog nedonošenja odluke po njegovom zahtjevu, u zakonskom roku, od strane drugostepenog organa. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, tužba kojom se pokreće upravni spor je efektivan pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić