Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-84/04 (Ž. B.)

Odluka donesena 23. 03. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-84/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-84/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž. B., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj Gž-136/03 od 29.

septembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz sela Bučine-Ljubuški, kojeg zastupa Predrag Nikolić, advokat iz Višegrada, podnio je, 6. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-136/03 od 29. septembra 2003. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojim je zatražio da Ustavni sud zabrani otuđenje i opterećenje nepokretne imovine koja je bila predmet ostavinskog postupka. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-84/04 od 4. marta 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Općinski sud u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem, broj O-279/78 od 5. oktobra 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-136/03 od 29. septembra 2003. godine, okončao ostavinski postupak iza ostavioca F. B. i ostavinska imovina je uručena njegovim zakonskim i testamentarnim nasljednicima, S. B.-supruzi, i I. B.-sinu ostavioca. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da apelant, kao zakonski nasljednik, nije dao nasljedničku izjavu, ali da je bio upoznat sa sadržajen testamenta, pa se smatra da testament priznaje kao istinit i pravno valjan.

3. Kantonalni sud je zauzeo stanovište da je apelant bio uredno pozvan na ročište za ostavinsku raspravu, te da nije bilo nezakonitog postupanja koje bi rezultiralo njegovom nemogučnošću da raspravlja pred sudom. Dalje, zaključuje da je apelant mogao svoju nasljedničku izjavu dati ili pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, obzirom da je utvrđeno da je znao za testament i njegov sadržaj kada je on proglašen. Pored navedenog, ovaj sud istiće i činjenicu da su protekli zakonski rokovi za poništenje testamenta.

4. U apelaciji apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu zagarantovano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena jer, kao sin ostavioca i kao nužni nasljednik, ima pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac nije mogao raspolagati testamentom i koji se smatra nužnim dijelom. Nadalje, istiće da nije bio uredno pozvan pred sud, čime mu je onemogućeno davanje nasljedničke izjave i osporavanje testamenta ostavioca, da je cijeli postupak pred sudom trajao dugo i da je tako protekao i objektivni rok od 10 godina, u okviru kojeg je mogao pokrenuti postupak za poništenje testamenta, odnosno postavljanje zahtjeva za nužni dio, u roku od tri godine od dana proglašenja testamenta.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i ne može se tumačiti samo pozivanjem na zakone. Ključno pitanje je da li je ishod postupka odlučujući za građanska prava i obaveze.

7. Ustavni sud ponavlja, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, da ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor», te da se radi o postupku u kojem se ne utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke sporne činjenice od koje zavise neka građanska prava i obaveze (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U-65/02, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 43/03).

8. Ustavni sud zaključuje da je apelantova, žalba koja se odnosi na povredu člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantuje pravo svakoga na mirno uživanje «njegove» imovine, što se konsekvetno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog nasljeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, tom 31, stav 50, odluka Ustavnog suda, broj U-37/00, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02 i odluka Ustavnog suda, broj U-12/01, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

10. U konkretnom predmetu, apelant se upravo žali na nemogućnost sticanja imovine putem nasljeđivanja, te proizilazi da je apelant samo očekivao da će, eventualno, naslijediti imovinu ostavitelja. Na osnovu toga, Ustavni sud zaključuje da imovina, koja je bila predmet ostavinskog postupka iza ostavitelja, ne predstavlja «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Ustavni sud zaključuje da je apelantova žalba, koja se odnosi na povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-84/04 (Ž. B.) | Sudska praksa | Aktio