Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-348/04 (Viša poslovna škola industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor)

Odluka donesena 23. 03. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-348/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj, 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-348/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Više poslovne škole industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U- 57/01 od 11. februara 2004. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Više poslovne škole industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U- 57/01 od 11. februara 2004. godine, u odnosu na čl. II/3.l) i II/4.

Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovni sloboda i član 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Viša poslovna škola industrijskog inžinjerstva, organizacije i menadžmenta Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, podnijela je, 2. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-57/01 od 11. februara 2004. godine.

2. Finansijska policija Republike Srpske – Područni centar Prijedor je rješenjem, broj 02/456.2-113/00 od 24. augusta 2000. godine, naložila apelantu plaćanje određenih poreza kako je to navedeno u izreci rješenja. Finansijska policija (sada Poreska uprava) Republike Srpske je rješenjem, broj 00/456.10-139/00 od 29. decembra 2000. godine, potvrdila prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je apelantu naloženo plaćanje poreza na promet usluga i ostalih poreza za školsku 1998/99 godinu i školsku 1999/2000 godinu, sa obračunatim kamatama, a u ostalom dijelu je prvostepeno rješenje poništeno. Apelant je protiv drugostepenog rješenja tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom.

3. Vrhovni sud je presudom, broj U-57/01 od 11. februara 2004. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.

4. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporio presudu Vrhovnog suda „zbog povrede prava na imovinu i obrazovanje i povrede odredbe o zabrani diskriminacije i zabrani zloupotrebe prava iz čl. 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i povrede odredbe čl. II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine o pravu na svojinu i obrazovanje bez diskriminacije, te povrede zakona drugih propisa i opšteg akta apelanta“. Apelant se, u suštini žali, da su poreska osnovica i visina poreza u njegovom slučaju pogrešno utvrđeni.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije.

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Ustavni sud, u skladu sa svojom ranijom jurisprudencijom, smatra da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt. Nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02). Shodno navedenom, ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Dalje, apelant, osim paušalnih navoda o povredi prava na obrazovanje, prava na djelotvoran pravni lijek i zabrane diskriminacije, nije ponudio nikakve navode, činjenice i dokaze u prilog ove tvrdnje, pa Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na apelaciju, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-348/04 (Viša poslovna škola industrijskog… | Sudska praksa | Aktio