Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-757/04 (D.K.)

Odluka donesena 29. 10. 2004.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Sudija ili drugi službenik koji obavlja sudsku vlast u kontekstu člana 5. EK
  • Opravdanost dužine trajanja pritvora prije suđenja
  • Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-757/04

Apelacija

Odluka o meritumu

29. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 757/04, rješavajući apelaciju D. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 14., člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija David Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija Constance Grawe, prof. dr., sudija na sjednici, održanoj 29. oktobra 2004. godine, donio je 2___________________________________________________________________________

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija D. K., podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-84/04 od 23. jula 2004. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. K. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-84/04 od 23. jula 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Laktaša, kojeg zastupa K. S., advokat iz Banje Luke, podnio je 25. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj KŽ-84/04 od 23. jula 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor određen protiv njega.

3___________________________________________________________________________ II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 30. septembra 2004. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud dostavio je odgovor Ustavnom sudu 6. oktobra 2004. godine.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 8. oktobra 2004. godine, odgovor Vrhovnog suda je dostavljen apelantu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Vrhovni sud je, na prijedlog Okružnog tužilaštva Banja Luka, Rješenjem broj Kr- 30/04 od 15. jula 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj KŽ-84/04 23. jula 2004. godine, produžio pritvor apelantu do 19. oktobra 2004. godine. Apelantu je ranije pritvor bio određen rješenjima sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Banjoj Luci broj KPP-85/04 od 20. aprila 2004. godine i rješenjem vijeća Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj KV-135/04 od 18. maja 2004. godine.

IV.Relevantni propisi

7. Krivični zakon Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 49/03) «Član 287. u relevantnom dijelu glasi:

Utaja poreza i doprinosa (1) Ko izbjegne plaćanje poreza propisanih poreskim zakonodavstvom Republike Srpske ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja propisanih u Republici Srpskoj ne dajući tražene podatke ili dajući lažne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

4___________________________________________________________________________ (…) (3) Ko počini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 150.000 KM, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina».

8. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 50/03) Član 188. u relevantnom dijelu glasi:

«Određivanje pritvora (1)Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2)Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti, ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru.» Član 189. u relevantnom dijelu glasi:

«Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

(…)

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsificirati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora pet godina ili teža kazna;

(…)».

5___________________________________________________________________________ Član 192. glasi:

«Trajanje pritvora u istrazi (1)Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.

(2)Pritvor se po odluci vijeća (član 24. stav 5.), na obrazložen prijedlog tužioca, može produžiti najviše za dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje.

(3)Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, pritvor se može, odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske, produžiti, na obrazloženi prijedlog tužioca, za najviše još tri mjeseca. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnog suda u drugom sastavu.

(4)Ako se do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu.».

V.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant u apelaciji navodi da su povrijeđena njegova prava iz čl. II/2. i II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 5. st. 3. i 4. i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) smatrajući da je neosnovano zadržan u pritvoru. Apelant smatra da je Vrhovni sud donio paušalnu odluku, kojom mu je produžen pritvor, zanemarujući da su zakonom predviđeni strogi uvjeti za određivanje pritvora. Apelant smatra da moraju biti izuzetne situacije u kojima će sud odrediti pritvor, s obzirom da se na taj način, prije utvrđivanja krivice, osumnjičenom uskraćuje osnovno ljudsko pravo na slobodu. Smatra da je pritvor određen, a potom i produžavan 6___________________________________________________________________________ protivno članu 5. Evropske konvencije. Zbog navedenog apelant je podnio Ustavnom sudu prijedlog za donošenje privremene mjere, kojom bi se ukinuo pritvor određen protiv njega.

b) Odgovor na apelaciju

10. Vrhovni sud u svom odgovoru na apelaciju navodi da ostaje kod razloga datih u obrazloženju pobijanog rješenja.

VI.Dopustivost

11. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj KŽ-84/04 od 23. jula 2004. godine. Ovo rješenje apelant osporava zbog kršenja prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

14. U pogledu apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68., i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18., objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

7___________________________________________________________________________

15. Ustavni sud zaključuje da je u odnosu na ove apelantove žalbene navode, koji se tiču prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena, u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da rješenje Suda Bosne i Hercegovine koje se pobija apelacijom nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, koji je trenutno u prethodnoj fazi i koji nije okončan.

16. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U pogledu apelantovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj KŽ-98/04 od 9. augusta 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijano rješenje doneseno je 23. jula 2004. godine, a apelacija je podnesena 25. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije.

20. Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«3. Katalog prava «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…) d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

(…)».

8___________________________________________________________________________ Član 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije glasi:

«3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.»

21. Pravo na slobodu je temeljno ljudsko pravo. Prema članu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda».

22. Polazeći od navedenih načela, pri odlučivanju u ovom ustavno-sudskom postupku Ustavni sud uvažava činjenicu da, s aspekta zaštite ljudskih prava, pritvor predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja osobne slobode čovjeku. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stepen vjerovatnosti utvrđenja krivice i izricanja kazne, tj. u kojem postoji osnovana sumnja da je osoba počinila krivično djelo te, načelno, samo u cilju osiguranja pokretanja i provođenja krivičnog postupka.

23. Evropski sud za ljudska prava u tom je smislu, u presudi W. v. Switzerland od 26. novembra 1992. godine izrazio pravno stanovište prema kojem je opravdanost produženja pritvora ovisna o okolnostima konkretnog slučaja, koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca.

24. Ustavni sud podsjeća da u cilju zaštite prava na slobodu ličnosti i prava na slobodu od proizvoljnog hapšenja i pritvaranja, a u cilju sprječavanja kršenja osnovnih ljudskih prava, svi oblici pritvaranja moraju biti podložni efikasnoj kontroli sudskih ili drugih organa vlasti .

25. Uvažavajući prethodne navode Ustavni sud nalazi da su pritvor protiv apelanta odredili i produžavali organi sudske vlasti, što je u saglasnosti sa zahtjevom iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije «da svako ko je lišen slobode mora biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast».

9___________________________________________________________________________

26. Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud ispitao opravdanost produženja pritvora, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i detaljno obrazložio razloge zbog kojih smatra da postoje legitimni ciljevi koji opravdavaju produženje pritvora.

27. Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud, ispitujući zakonitost produženja pritvora, dao ocjenu o neophodnosti ove mjere i razloge u pogledu apelantovih žalbenih navoda, u odnosu na produženje pritvora, koji se zasnivaju na osnovanoj sumnji da postoji realna opasnost da bi apelant boravkom na slobodi uticao na svjedoke, te mogao uništiti ili spriječi pribavljanje dokaza.

28. Ustavni sud zapaža da je apelantu ranije određeni pritvor produžen osporenim rješenjem. Međutim, imajući u vidu da se radi o veoma složenom slučaju u pogledu prirode krivičnog djela, te postojanje okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi nastavio vršiti nedozvoljene i nezakonite radnje, kako ocjenjuje Vrhovni sud, Ustavni sud ne smatra ovaj period nerazumnim u pogledu držanja apelanta u pritvoru.

29. Ustavni sud podsjeća na zaključak Evropskog suda za ljudska prava, prema kojem lica koja se nalaze u pritvoru imaju pravo na «posebnu ažurnost» nadležnih organa u vođenju sudskog postupka (vidi presudu Evropskog suda, Tomasi v. France od 27. augusta 1992. godine, 241-A, stav 84. i Abdoella v. Netherlands od 25. novembra 1992. godine). Ustavni sud nalazi da se, s obzirom na prirodu krivičnog djela, kao i složenost i obimnost istrage, ne može zaključiti da organi odugovlače postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da se produženje pritvora apelantu osporenim rješenjem, u okolnostima ovog slučaja, ne može pripisati neažurnosti sudskih organa.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi potvrdio osnovanost apelantovih navoda, kojima ukazuje na povredu prava iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije, pa se ovi apelantovi žalbeni navodi moraju odbiti kao neosnovani.

31. Apelant se žali na povredu prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

32. S obzirom na apelantove navode koji se odnose na povredu prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, Ustavni sud nalazi da je apelant na Rješenje Vrhovnog suda broj Kr- 30/04 od 15. jula 2004. godine uložio žalbu Vrhovnom sudu koji je, Rješenjem broj KŽ-84/04 od 23. jula 2004. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i dao razloge na kojima zasniva svoju odluku.

33. Ustavni sud podsjeća da svako lice koje je lišeno slobode ima pravo da pokrene postupak kod suda za osporavanje zakonitosti držanja u pritvoru. Sudovi koji ispituju 10___________________________________________________________________________ zakonitost određivanjem pritvora moraju odlučiti «hitno» ili «bez odlaganja», i moraju narediti puštanje lica iz pritvora ako njegovo pritvaranje nije u skladu sa zakonom. Zahtjev da takva odluka mora biti donesena po hitnom postupku se odnosi na odluku u prvoj instanci koja se izjašnjava o tome da li je hapšenje zakonito, kao i na svaku žalbu na tu odluku predviđenu domaćim pravom i postupkom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Navara v. France, od 23. novembra 1993. godine).

34. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odlučio o apelantovoj žalbi u roku od osam dana od dana donošenja rješenja na koje je apelant uložio žalbu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantu nije uskraćeno pravo na žalbu sudu radi razmatranja zakonitosti lišavanja slobode i da je ispunjen zahtjev hitnog ispitivanja zakonitosti postupka, kako je to predviđeno članom 5. stav 4. Evropske konvencije, pa se i ovi apelantovi žalbeni navodi moraju odbiti kao neosnovani.

35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

36. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nema osnova za posebno razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

38. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-757/04 (D.K.) | Sudska praksa | Aktio