Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-759/04 (R.Đ.)

Odluka donesena 29. 09. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-759/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP 759/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. Đ., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 240/04 od 29. juna 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. R. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bratunca, podnio je 25. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 240/04 od 29. juna 2004. godine.

2. Visoki predstavnik donio je, 29. juna 2004. godine, Odluku kojom je apelanta smijenio sa funkcije člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu: SDS), poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je tada obavljao. Istom Odlukom apelantu je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta zato što je, kao jedan od vodećih članova SDS-a koji zauzima odgovoran položaj u stranci, a na osnovu pouzdane informacije i vjerovanja, djelimično ili u potpunosti, kriv za propust SDS-a da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju opstanka lica optuženih prema članu 19 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi propusti apelanta, kako se dalje navodi u osporavanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost.

3. Apelant je, 25. avgusta 2004. godine, protiv navedene odluke Visokog predstavnika podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je osporavanom odlukom povrijeđeno pravo iz člana 11 Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, prava iz čl. 2 i 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena».

5. Ustavni sud podsjeća da, shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud podsjeća i na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelantovu apelaciju smatrajući da Odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud podsjeća da se prema članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Sem toga, prema članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «[...].sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta [...] primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode [...]» iz člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, u Bosni i Hercegovini se primjenjuju i dodatni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine. Ujedno, navedenim članom propisano je da će uživanje u pravima i slobodama koji su sadržani u ovim međunarodnim sporazumima biti obezbijeđeno «[...] svim licima u Bosni i Hercegovini bez diksriminacije po bilo kom osnovu [...].» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju u pravima i slobodama iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštovanja ovih standarda.

7. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje osporavanja ovakvih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog djelotvornog pravnog lijeka čime se dovodi u pitanje obezbjeđenje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se i pitanje postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporavana odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, kao pojedinačni pravni akt, ne sadržava činjenični ni pravni osnov, niti pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja pojedinačnih prava i obezbijede zaštitu za eventualne povrede.

10. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kojom je smijenjen sa funkcije poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade i status koji proizilazi iz tih funkcija, te mu se uskraćuje mogućnost da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori Odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pružaju zaštitu garantovanih prava i sloboda

11. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-759/04 (R.Đ.) | Sudska praksa | Aktio