Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-803/04 (V.M.)
Odluka donesena 23. 03. 2005.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Predmeti (1)
AP-803/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici, prof. dr. Ćazim Sadiković, prof.dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP-803/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2704), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. M., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-56/04 od 9. avgusta 2004. godine, rješenja Više stambene komisije VRS, broj Up-2 br. 132-2 od 28. januara 2004 godine i rješenja Međugarnizonske stambene komisije VRS, broj Int. Br. 07/4-1886 od 18. novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banjaluke, koju zastupa Smiljana Moravac Babić, advokat iz Banjaluke, podnijela je, 8. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-
56/04 od 9. avgusta 2004. godine, rješenja Više stambene komisije VRS, broj Up-2 br.132-2 od 28. januara 2004 godine i Rješenja Međugarnizonske stambene komisije VRS, broj Int. Br. 07/4-1886 od 18. novembra 2003. godine.
2. Međugarnizona stambena komisija VRS oglasila je rješenjem, broj Int. br. 07/4-1886 od 18. novembra 2003. godine, raspodjelu stanova u garnizonu Banjaluka. Nezadovoljna odlukom, smatrajući da joj pripada pravo na dodjelu stana, apelantica je uložila prigovor Višoj stambenoj komisiji VRS, koja je rješenjem, broj Up-2 br.132-2 od 28. januara 2004. godine, odbacila prigovor jer je izjavljen od neovlaštenog lica. Apelantica je pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom u Banjaluci, koji je presudom, broj U-56/04 od 9. avgusta 2004. godine, tužbu odbio.
3. U apelaciji apelantica navodi da su odluke koje osporava u suprotnosti sa čl. II/2. i II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što je osporenim odlukama onemogućena da dobije stan na korištenje.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;». 5. Ustavni sud naglašava da član 8. Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog doma i predviđa nemiješanje vlasti u ovo pravo, osim u slučajevima koji su definirani stavom 2. ovog člana. Prije svega, potrebno je utvrditi da li se u konkretnom predmetu, pravo koje apelantica navodi da joj je povrijeđeno, može podvesti pod zaštitu koju obezbjeđuje član 8. Evropske konvencije. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata, kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Općenito, dom je mjesto gdje je čovjek nastanjen (vidi odluku Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet broj CH/97/46, Kevešević protiv Federacije BiH).
6. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji nikakvo miješanje u pravo apelantice na mirno uživanje doma, jer je predmet apelacije pravo na sticanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo. Evropski sud za ljudska prava smatra da «učinkovita zaštita poštivanja privatnog i porodičnig života ne može tražiti postojanje, u domaćem zakonu, pravne zaštite koja omogućava svakoj porodici da ima dom samo za sebe» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Velosa Barreto, od 21. novembra 1995. godine., A.334, str. 11-12). U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da član 8. Evropske konvencije nije primjenjiv, jer apelantica nije konstituisala dom, pa samim tim nije u mogučnosti tražiti zaštitu prava koja su zagarantovana članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić