Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-188/02 (V. M.)

Odluka donesena 29. 10. 2004.

  • Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-188/02

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

29. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavi: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije, Hatidža Hadžiosmanović, David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-188/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

RJEŠENJE

Odbacuje se zahtjev V. M. za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-188/02 od 4. marta 2004. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojin Marjanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca podnio je 28. jula 2004. godine, zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj: AP-188/02 od 4. marta 2004. godine.

2. Odlukom Ustavnog suda, broj U 77/03 od 4. marta 2004. godine, Ustavni sud je odlučio da odbaci kao nedopuštenu apelaciju, podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda za prekršaje, Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud za prekršaje), broj Pž-II-3339/01 od 25. marta 2002, zbog proteka roka za podnošenje

3. Apelant se u zahtjevu za preispitivanje navedene odluke o dopustivosti Ustavnog suda, žali na razloge na kojima je odluka zasnovana, ističući da je predmetna apelacija bila podnesena blagovremeno te da nije bilo osnova za njeno odbacivanje zbog proteka roka za podnošenje. Smatra da je odluka o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio u konkretnom pedmetu rješenje Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: Pvl.7/02 od 16. jula 2002. godine, koje je Kantonalni sud donio povodom njegovog zahtjeva za preispitivanje navedenog rješenja Kantonalnog suda za prekršaje od 20. marta 2002. godine. Apelant dalje navodi, da je rješenje Kantonalnog suda od 16. jula 2002. godine primio 14. septembra 2002. godine, te kako je apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda za prekršaje podnio 26. septembra 2002. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u predviđenom roku od 60 dana i da je blagovremena. Uz zahtjev za preispitivanje predmetne odluke o dopustivosti Ustavnog suda apelant je priložio i kopiju o ličnom dostavljanju navedenog rješenja Kantonalnog suda od 16. jula 2002. godine.

Apelant je zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda o dopustivosti apelacije istovremeno zasnovao na već datim navodima apelacije, ne nudeći nove činjenice i dokaze o njenoj utemeljenosti u skladu sa zahtjevima člana 71. Poslovnika Ustavnog suda – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik BiH, broj 2/04 – u daljnjem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda).

4. Ustavni sud je, prilikom donošenja odluke o dopustivosti broj AP-188/02 od 4. marta 2004. godine, pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:

«U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev za preispitivanje te odluke.

U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.

...»

5. Iz navedenih odredaba Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle bitno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od jedne godine.

6. S obzirom da je odluka Ustavnog suda koja se zahtjevom osporava donesena 4. marta 2004. godine i da je zahtjev podnesen Ustavnom sudu 28. jula 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelant zahtjev za preispitivanje osporene odluke podnio u roku propisanom Poslovnikom Ustavnog suda.

7. U vezi sa razmatranjem osnovanosti zahtjeva za preispitivanje osporene odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je pošao od uslova predviđenih u članu 71. Poslovnika Ustavnog suda i onih koji su navedeni u tački 5. ove odluke, a prije svega od blagovremenosti zahtjeva i uslova da je otkrivena odnosno utvrđena neka nova činjenica, koja je po svojoj prirodi mogla bitno uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata sudu te nije razumno mogla biti poznata stranci, kao i od vjerodostojnosti dokaza na kojima se zahtjev temelji.

8. Ustavni sud konstatuje, da je odluka koja se zahtjevom preispituje donesena na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda jer je nesumnjivo utvrđeno da je apelant rješenje Kantonalnog suda za prekršaje broj: Pž-II-3339/01 od 25. marta 2002. godine, koje se apelacijom pobija, primio 7. maja 2002. godine, i da je apelaciju Ustavnom sudu podnio 26. septembra 2002. godine, dakle nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. Slijedi, da je Ustavni sud pravilno zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje, odnosno da apelantovi navodi o blagovremenosti apelacije nisu utemeljeni.

9. Apelant, međutim, u zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda polazi od rješenja Kantonalnog suda, broj Pvl.7/02 od 16. jula 2002. godine, donesenog povodom njegovog zahtjeva za sudsku zaštitu protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje broj: Pž-II-3339/01 od 25. marta 2002. godine, ističući da je to, ustvari, odluka o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio u konkretnom predmetu, a koju je primio 14. septembra 2002. godine i da je, stoga, apelacija blagovremena, odnosno dopuštena.

10. Prema članu 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

11. Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtjeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efektivni, a rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu se računa od dana kada je apelant primio konačnu odluku o zadnjem efektivnom pravnom lijeku. Međutim, kada je pravni lijek nedopustiv, kao što je to slučaj u ovom predmetu, jer formalni uvjeti za ulaganje pravnog lijeka nisu ispoštovani, ovakav pravni lijek se ne može smatrati efektivnim i odluka kojom je odbačen se ne može uzeti za polaznu tačku u roku od 60 dana.

U vezi s tim Ustavni sud ističe, da je apelantov zahtjev za sudsku zaštitu, protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje, broj: Pž-II-3339/01 od 25. marta 2002. godine, bio odbačen kao neblagovremen u skladu sa odredbama člana 245. stav 1. i temeljem člana 248. Zakona o prekršajima, te se, kao takav, pravni lijek ne može smatrati efektivnim niti se odluka kojom je odbačen može uzeti za polaznu tačku roka od 60 dana. Osim toga, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti iz člana 243. Zakona o prekršajima za izjavljivanje zahtjeva za sudsku zaštitu, jer je u konkretnom prekršajnom postupku apelantu izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 200 KM, a pomenutim članom (243. Zakona o prekršajima) je propisano da se zahtjev za sudsku zaštitu može izjaviti protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje donesenog u drugom stepenu kada je izrečena pojedinačna novčana kazna u iznosu od preko 500,00 KM.

12. Ustavni sud konstatuje da je u relevantnom dijelu člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda određeno da zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako se radi o pitanju o kome je Sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu (apelaciji) ne proizilazi da ima osnova za pravno odlučivanje.

13. Iz navedenih razloga, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

14. Prema članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-188/02 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio