Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/04 (S.J.)

Odluka donesena 23. 03. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-796/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2005. godine, u predmetu broj AP -796/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. J., podnesena protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj K-176/02 od 5. novembra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Han Pijeska, podnijela je, 6. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-176/02 od 5. novembra 2002. godine.

2. Osnovni sud je osporenom presudom, broj K-176/02 od 5. novembra 2002. godine, oslobodio optužbe R. P. (u daljem tekstu: optuženi) u vezi sa krivičnim djelom neizvršenja sudske odluke iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Krivični postupak protiv optuženog je vođen zbog osnovane sumnje da je, kao direktor ODP «Romanija prevoz», propustio obezbijediti provođenje pravosnažne presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj Pl.47/00 od 8. novembra 2000. godine, kojom je poništena konačna lista prioriteta za dodjelu stanova na korištenje, a ODP «Romanija prevoz» je obavezan donijeti novu listu. Protiv osporene krivične presude apelantica je, kao jedna od osoba na listi prioriteta za dodjelu stana, izjavila žalbu Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, ali još nije dobila drugostepenu odluku. Apelantica smatra da joj je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [..])

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je odlučivao o krivičnoj odgovornosti trećeg lica, a apelantica se žali na sudsku odluku o oslobađanju od optužbe tog lica. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjivo na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U vezi sa navodnim kršenjem prava na imovinu, u postupku koji je okončan pobijanom presudom odlučeno je o krivičnoj odgovornosti trećeg lica, te se postupak ni na koji način nije odnosio na imovinska prava apelantice. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su i apelantičini navodi o povredi člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/04 (S.J.) | Sudska praksa | Aktio