Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-299/04 (J.V.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-299/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-299/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. V., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-71/01 od 28.
januara 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. J. V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Laktaša, podnio je, 15. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-71/01 od 28. januara 2004. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 23. marta 2004. godine i 13. decembra 2004. godine.
2. Rješenjem Republičke uprave javnih prihoda-odjeljenje inspekcije javnih prihoda, broj 014745-01-456-2293/99 od 16. decembra 1999. godine, naloženo je apelantu kao vlasniku auto škole «Zebra», da izvrši uplatu poreza na račun javnih prihoda za period kontrole od 1. januara 1999. godine do 30. novembra 1999. godine, u iznosu od 6.098,70 KM i da za obavljanje svoje djelatnosti nabavi i vodi knjigu prihoda i rashoda, knjigu osnovnih sredstava i sitnog inventara i knjigu obračuna poreza na promet. Naime, inspekcijskom kontrolom obavljenom kod apelanta inspektori Republičke inspekcije javnih prihoda utvrdili su da je apelant u periodu kontrole od 1. januara 1999. godine do 30. novembra 1999. godine, ostvario ukupan promet po osnovu naknade za obuku vozača u iznosu od 44.400,00 KM i da su prestali razlozi za paušalno oporezivanje, jer je ostvaren prihod veći od 36.000,00 KM do 30. novembra tekuće godine, do kada je poreski obveznik bio dužan da podnese nadležnom poreskom organu zahtjev za paušalno oporezivanje, te mu je naloženo da prema tako utvrđenom (ostvarenom ) prometu uplati javne prihode u navedenom iznosu, primjenom odredbe člana 69. stav 1 Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 24/98 i 9/00). Istovremeno apelantu je naloženo vođenje poslovnih knjiga primjenom člana 68. stav 4. tačka 4. i člana 69 Zakona o porezu na dohodak građana.
3. Protiv ovog rješenja apelant je uložio žalbu, koja je rješenjem Republičke uprave javnih prihoda Republike Srpske, broj 014/45-00/02.456.45/00 od 7. decembra 2000. godine, odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, pokrenuo upravni spor kod Vrhovnog suda Republike Srpske, koji je svojom presudom, broj U- 71/01 od 28. januara 2004. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelacije je u tome, da apelant smatra da je upravni postupak vođen suprotno odredbama Zakona o upravnom postupku i da se rješenja donesena u upravnom postupku trebaju smatrati ništavim, a da je pobijana presuda zasnovana na povredama odredbi Zakona o upravnom sporu Republike Srpske.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe tog prava. Kako, u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić