Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-256/04 (N.Z.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-256/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-256/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Z., podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka , broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske- Filijala Trebinje, broj: 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Z. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Amer Zubčević, podnio je, 24. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-odjeljenje za rješevanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu:Fond PIO Banja Luka), broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-Filijala Trebinje (u daljnjem tekstu: Fond PIO-Filijala Trebinje) broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 9. decembra 2004. godine.
2. Apelantu je rješenjem Fonda PIO-Filijala Trebinje, broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda PIO Banja Luka, broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine, priznato pravo na starosnu penziju počev od 10. decembra 2002. godine i određen mjesečni iznos penzije.
3. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj se žali da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 15. stav 3. i 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
6. U konkretnom slučaju, apelant nije tužbom pokrenuo upravni spor protiv osporenih rješenja. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, tužba kojom se pokreće upravni spor je efektivan pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić